Tisuće djece otete iz istočnih okupiranih dijelova Ukrajine prisilno se uključuju u rusku vojsku čim navrše punoljetnost, tvrde ukrajinski dužnosnici. Rusija na taj način šalje mlade Ukrajince da se bore protiv svoje domovine, što ukrajinski predstavnici nazivaju brutalnom i nezapamćenom praksom. Procjenjuje se da je od 2014. godine, otkako su ruske snage zauzele dijelove Donbasa i Krima, oko 35.000 djece oteto, često naoružanim prisilama. Novo prikupljeni dokazi pokazuju da ta djeca, po navršetku 18 godina, bivaju mobilizirana u ruske vojne postrojbe i upućena na prvu liniju bojišnice, gdje mogu završiti u sukobu s vlastitim prijateljima, očevima ili braćom, piše The Times.
Koliko je točno mladih uključeno u vojnu službu nije poznato, ali prema nekim procjenama radi se o tisućama. Ukrajinski dužnosnici navode da Kremlj ovim postupkom nastoji riješiti dva problema: prvi je vojne prirode – rješavanje manjka ljudstva u ruskoj vojsci, koja je već pretrpjela milijun žrtava od početka rata; drugi je psihološki rat protiv ukrajinskog naroda, što se smatra osobnom Putinovom naredbom.
Andrij Jermak, šef Zelenskog ureda, u podcastu The General and The Journalist rekao je da ukrajinska vlada raspolaže čvrstim dokazima o ovoj praksi, uključujući i službene dokumente o prisilnoj mobilizaciji. Dodao je kako se tijela mladih vojnika već pronalaze na bojištima. „Imamo čvrste činjenice o tome,“ rekao je Jermak. „Putinova je svrha uništiti Ukrajinu. Rusi žele zatrti novu generaciju Ukrajinaca, pretvarajući ih u vojnike koji se bore protiv zemlje u kojoj su rođeni. To je užasno.“ Jermak je naglasio i da je ovo ozbiljna poruka cijelom svijetu jer potvrđuje da je ruski režim danas teroristički režim.
Neovisni istraživači, uključujući Humanitarni istraživački laboratorij Sveučilišta Yale, vodeći svjetski autoritet na području ruske otmice djece, također prikupljaju dokaze o velikom broju slučajeva gdje su nekadašnja djeca prisiljena na rat. Nathaniel Raymond, izvršni direktor laboratorija, potvrdio je da se istražuju dokumenti i svjedočanstva te da sumnje u istinitost tih tvrdnji rastu. „Slučajevi prisilne mobilizacije u rat su rašireni,“ rekao je Raymond. „Znamo da se starija djeca šalju u kadetske škole, gdje prolaze obuku za korištenje oružja i ratne tehnike. Zašto bi ih se inače tako pripremalo, osim da se šalju na bojište?“
Otmice su započele 2014. godine, tijekom ruskog ulaska u Donbas i Krim, najprije iz domova za nezbrinutu djecu, a zatim i izravno iz obitelji. Nakon punog ruskog napada 2022. godine program je znatno proširen i postao industrijski organiziran. Dok su neka djeca posvojena ili smještena u ruske obitelji, većina ih – oko 95% prema nezavisnim istraživanjima – završava u tzv. kampovima za preodgoj. Kada dođu do kasne tinejdžerske dobi, šalju ih na vojne obuke. Dosad je otkriveno 116 lokacija takvih kampova, uglavnom u Rusiji, ali i na njenoj pacifičkoj obali.
Neovisni istraživači, uključujući Humanitarni istraživački laboratorij Sveučilišta Yale, vodeći svjetski autoritet na području ruske otmice djece, također prikupljaju dokaze o velikom broju slučajeva gdje su nekadašnja djeca prisiljena na rat. Nathaniel Raymond, izvršni direktor laboratorija, potvrdio je da se istražuju dokumenti i svjedočanstva te da sumnje u istinitost tih tvrdnji rastu. „Slučajevi prisilne mobilizacije u rat su rašireni,“ rekao je Raymond. „Znamo da se starija djeca šalju u kadetske škole, gdje prolaze obuku za korištenje oružja i ratne tehnike. Zašto bi ih se inače tako pripremalo, osim da se šalju na bojište?“
Otmice su započele 2014. godine, tijekom ruskog ulaska u Donbas i Krim, najprije iz domova za nezbrinutu djecu, a zatim i izravno iz obitelji. Nakon punog ruskog napada 2022. godine program je znatno proširen i postao industrijski organiziran. Dok su neka djeca posvojena ili smještena u ruske obitelji, većina ih – oko 95% prema nezavisnim istraživanjima – završava u tzv. kampovima za preodgoj. Kada dođu do kasne tinejdžerske dobi, šalju ih na vojne obuke. Dosad je otkriveno 116 lokacija takvih kampova, uglavnom u Rusiji, ali i na njenoj pacifičkoj obali.
Neovisni istraživači, uključujući Humanitarni istraživački laboratorij Sveučilišta Yale, vodeći svjetski autoritet na području ruske otmice djece, također prikupljaju dokaze o velikom broju slučajeva gdje su nekadašnja djeca prisiljena na rat. Nathaniel Raymond, izvršni direktor laboratorija, potvrdio je da se istražuju dokumenti i svjedočanstva te da sumnje u istinitost tih tvrdnji rastu. „Slučajevi prisilne mobilizacije u rat su rašireni,“ rekao je Raymond. „Znamo da se starija djeca šalju u kadetske škole, gdje prolaze obuku za korištenje oružja i ratne tehnike. Zašto bi ih se inače tako pripremalo, osim da se šalju na bojište?“
Otmice su započele 2014. godine, tijekom ruskog ulaska u Donbas i Krim, najprije iz domova za nezbrinutu djecu, a zatim i izravno iz obitelji. Nakon punog ruskog napada 2022. godine program je znatno proširen i postao industrijski organiziran. Dok su neka djeca posvojena ili smještena u ruske obitelji, većina ih – oko 95% prema nezavisnim istraživanjima – završava u tzv. kampovima za preodgoj. Kada dođu do kasne tinejdžerske dobi, šalju ih na vojne obuke. Dosad je otkriveno 116 lokacija takvih kampova, uglavnom u Rusiji, ali i na njenoj pacifičkoj obali.
Neovisni istraživači, uključujući Humanitarni istraživački laboratorij Sveučilišta Yale, vodeći svjetski autoritet na području ruske otmice djece, također prikupljaju dokaze o velikom broju slučajeva gdje su nekadašnja djeca prisiljena na rat. Nathaniel Raymond, izvršni direktor laboratorija, potvrdio je da se istražuju dokumenti i svjedočanstva te da sumnje u istinitost tih tvrdnji rastu. „Slučajevi prisilne mobilizacije u rat su rašireni,“ rekao je Raymond. „Znamo da se starija djeca šalju u kadetske škole, gdje prolaze obuku za korištenje oružja i ratne tehnike. Zašto bi ih se inače tako pripremalo, osim da se šalju na bojište?“
Predsjednik Zelenski pokrenuo je globalnu kampanju „Vrati djecu kući“ kako bi podigao svijest o ovim užasnim zločinima i potaknuo međunarodnu podršku Ukrajini u ratu. Kampanja je nastala nakon što je njegov ured saznao za američke ankete prema kojima su otmice i vjerska progonstva dvije teme koje najviše pogađaju američke birače.
Nathaniel Raymond dodatno je naglasio da većina Europljana i Amerikanaca možda ne shvaća pravo značenje ovoga: „Ovo je sustavni, industrijski oblik trgovine djecom, neka vrsta ponovnog oživljavanja Stalinovog programa pionira. Ovo je vjerojatno najveća otmica djece u ratu nakon Drugog svjetskog rata, usporediva s njemačkom politikom njemačenja poljske djece za vrijeme nacista.“
Otvori KEKS Pay
