Brojne reakcije javnosti u Republici Hrvatskoj izazvale su izjave iz političkog prostora Republike Srpske u kojima se u tipičnom mobilizacijskom predizbornom tonu govorilo o događajima iz Domovinskog rata, uz afirmativan ton prema tzv. Republici Srpskoj Krajini, javlja portal Večernjeg lista BiH. Za mlađe generacije valja podsjetiti kako je RSK bio de facto otrgnuti dio Republike Hrvatske i prostor koji je 90-ih godina trebao poslužiti kao jedan od mehanizama stvaranja velike Srbije koja je, uz značajan dio Hrvatske, trebala obuhvaćati i Bosnu i Hercegovinu.
S pravnog gledišta, u presudi Milanu Martiću Međunarodni kazneni sud jasno je utvrdio kako je Martić, na položajima ministra unutarnjih poslova, ministra obrane i predsjednika samoproglašene Srpske autonomne oblasti Krajina (SAO Krajina), koja je poslije preimenovana u Republiku Srpsku Krajinu (RSK), sudjelovao u udruženom zločinačkom pothvatu u koji je bio uključen i Slobodan Milošević, a čiji je cilj bilo stvaranje ujedinjene srpske države putem počinjenja široko rasprostranjene i sustavne kampanje zločina protiv nesrba koji su živjeli u područjima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini koja su trebala postati dijelom takve države.
Utjecaj na emocije
Obrazac koji je primijenjen u ovom slučaju već je odavno postao pravilo u predizbornim kampanjama u kojima političari često preuzimaju funkciju “povjesničara” te služeći se neznanstvenim pristupom komentiraju događaje ne samo iz bliže već i izrazito daleke prošlosti, pri čemu, koristeći se metodama koje obuhvaćamo pod pojmom anakronizma, pokušavaju događaje, odnose i osobe iz dalekog povijesnog razdoblja staviti u suvremeni kontekst, piše Vecernji.ba.
Smještanje gradnje manastira SPC-a Krupa i Krka u 14. stoljeće, gotovo dva stoljeća prije seobe pravoslavnog stanovništva, jedna je od omiljenih metoda koja treba dokazati tobože srpstvo sjeverne Dalmacije i Like iako ni jedan autentičan dokument, povelja, pa čak ni posredan izvor, ne govore o njima, a trebali su da su postojali jer su susjedni gradovi Zadar i Šibenik redovito i revno bilježili sve pojave u svojem zaleđu. Prve izvore imamo tek s kraja 16. stoljeća, no to nije odgovaralo Nikodimu Milašu, koji je 1901. godine objavio djelo “Pravoslavna Dalmacija”, koje je znanstvena zajednica odbacila, no koje je poslužilo za sve ono što će se kasnije događati u kontekstu svojatanja.
Opterećenost prošlošću unutar političkih krugova pojava je koja svoje korijene ima ne samo u osnaživanju ideološke baze koja treba poslužiti kao ključni alat u uvijek aktualnoj potrazi za tobožnjom autohtonošću naroda, a onda kroz isti projicirati i promjene u društvenim odnosima sadašnjosti. Drugi je motiv mobilizacija biračke baze, a mehanizam je sljedeći - koristeći se mentalnim slikama iz “slavne” prošlosti utjecati na emocije ljudi, a o čemu je još prije nekoliko desetljeća govorio Michel Bongrand, ugledni francuski stručnjak za politički marketing i izborne kampanje koji je definirao tri učinka izborne kampanje, među kojima je i učinak zavođenja koji je u osnovi psihološki efekt putem kojega se djeluje na podsvijest birača, stvarajući osjećaj simpatija, pa pak i povjerenja i identifikacije s kandidatom.
Opterećenost prošlošću
Političari u BiH često vole “putovati” daleko u prošlost, a jedan od reprezentativnih primjera imali smo 2023. i 2024. godine kada su u Sarajevu i Banjoj Luci osvanuli spomenici kralju Tvrtku, kroz događaje koji su poslužili za dnevnopolitičke istupe koji su uglavnom promašili sadržaj teme te su fokus stavili na pitanje čiji je kralj Tvrtko, projicirajući sadašnje standarde o pripadnosti suvremenim nacijama u kasni srednji vijek. Vrijeme je to čije poveznice s današnjim možemo pokušati pronaći samo kroz multidisciplinarni pristup, kombinirajući historiografiju, jezikoslovlje, religiologiju, arheologiju, etnologiju... Pa čak ni tada jednostavni odgovor na gore postavljeno pitanje ne možemo dobiti, no možemo utvrditi kontinuitet tradicije i kolektivnog sjećanja, ali Sarajevo i Banja Luka onda upadaju u probleme jer kralja Tvrtka, Kotromaniće i Bosansko Kraljevstvo općenito možemo vezati isključivo kroz katolički, hrvatski puk središnje Bosne.
Ovo je samo jedan od reprezentativnih primjera korištenja povijesnih događaja i ličnosti iz daleke prošlosti u dnevnopolitičke svrhe; slučajevi su brojni i zabrinjavajući, a povijesna znanost bez definitivnog odgovora na pitanje kako se suočiti s nestručnim baratanjem složenošću koju sa sobom nose prošla vremena, a koju političari metodom redukcije svode na jednostavna i lako razumljiva “rješenja” koja uglavnom rezultiraju osnaživanjem emocija, a onda i međunacionalnih tenzija.
Otvori KEKS Pay
