Progon oko 15.000 Hrvata iz Bugojna, okrutna ubojstva, logori koje je prošlo oko 2000 hrvatskih zatočenika, vojnika, ali i civila, sustavna pljačka imovine Hrvata te rušenje i skrnavljenje katoličkih vjerskih objekata bili su, prema mnoštvu dokaza i iskaza svjedoka, dio plana koji su osmislili i provodili bošnjački politički i vojni vrh, piše Večernji list BiH.
Da je s njime bio upoznat predsjednik Ratnog predsjedništva Republike BiH Alija Izetbegović, potvrđuje i dopis koji je 28. listopada 1993. uputio Dževadu Mlaći, predsjedniku Ratnog predsjedništva Bugojna. Izetbegović u dopisu od Mlaće, koji je bio gospodar života i smrti u Bugojnu u ratu, traži da pomogne oko razmjene u Mostaru. Sasvim konkretno, što dokazuje i dopis, Izetbegović od Mlaće traži da kontaktira bugojanski HVO te mu ponudi razmjenu jednog od časnika HVO-a kojeg su zarobili pri “oslobađanju” Bugojna za Zijada Demirovića, u to vrijeme predsjednika Regionalnog odbora SDA koji je zarobljen tijekom sukoba HVO-a i Armije RBiH u Mostaru, a koji Izetbegović opisuje kao napad HVO-a na Mostar. Izetbegović piše Mlaći kako je zabrinut za Demirovića, koji je već pola godine u nekom od mostarskih zatvora te da bi mu se, po njegovim spoznajama, moglo suditi s mogućnošću smrtne presude. Za razliku od Demirovića kojemu se, po Izetbegovićevim navodima, spremalo suđenje, zarobljeni pripadnici HVO-a u Bugojnu prilikom “oslobađanja” ovog grada od Hrvata likvidirani su bez prava na suđenje, oni najugledniji među njima odvedeni u nepoznato, a njihova tijela bila skrivena sve ove godine. Od 21 Hrvata koji je skončao na ovaj način, još uvijek se traga za posmrtnim ostacima njih 15, a na popisu nestalih bugojanskih Hrvata nalazi se i 13 civila čiji posmrtni ostatci nakon stravičnih likvidacija nikad nisu pronađeni. Za zločine nad ratnim zarobljenicima pred Sudom BiH sudi se Dževadu Mlaći, predsjedniku Ratnog predsjedništva, i Selmi Cikotiću, zapovjedniku Operativne grupe Zapad Armije RBiH, u čijoj je odgovornosti bilo Bugojno. U nastavku suđenja na pretresu održanom ovoga tjedna pročitani su iskazi preminulih svjedoka u kojima su opisali zatočenje u ovom gradu 1993. Među ostalim i ono Ivice Đikića, koji je izjavio da se predao 24. srpnja 1993., kada su brat i on odvedeni u Marksistički centar Bugojno. Tamo je, rekao je svjedok u iskazu, kada je odnosio kantu u toalet, vidio u parkiranom prtljažniku crnog Mercedesa tijelo Vlatka Kapetanovića, ali nije mogao vidjeti je li bio živ. U iskazu je svjedok rekao da je nakon dva-tri dana prebačen u podrum Gimnazije, odakle su njega i još nekoliko zatvorenika izvukli do mokrog čvora i vezali za radijatore te da su ih pripadnici Armije BiH tukli i tjerali da pjevaju pjesme. Svjedok Miroslav Marijanović u iskazu je, među ostalim, naveo da je kao dobrovoljac pristupio u inženjeriju HVO-a i da je sa 17. na 18. srpnja 1993. sa suborcima zarobljen i premješten u podrum Gimnazije, piše Večernji list BiH.
Nakon sedam dana u podrumu Gimnazije, rekao je, prebacili su ih u podrum salona namještaja, iz kojeg je izveden i tučen po leđima i drugim dijelovima tijela. - Bio sam u nesvjesnom stanju - dio je iskaza svjedoka Marijanovića, koji je nakon provedenih 15 dana u bolnici prebačen s civilima na stadion “Iskra”, odakle je poslije s oko 30 ljudi odveden na Prusac. Prema iskazu, kao bivši pripadnik inženjerije poslan je na razminiranje, kada je stao na minu koja se nije aktivirala. Po povratku u logor “Stadion” uspio je pobjeći. Pročitan je iskaz i preminulog svjedoka Ljubana Živka u kojem je izjavio da je bio u Kriznom stožeru Bugojno te da su nakon predaje suborci i on odvedeni u podrum salona namještaja. Sjeća se, pročitano je u iskazu, da je Duvnjak zvani Dudo prozivao i izvodio zatvorenike na kat, gdje su bili pretučeni. To se ponavljalo, kazao je, te je jedan zatvorenik po povratku u podrum umro od udaraca. Rekao je da je poslije s 50 - 60 ljudi prebačen na stadion “Iskra”, gdje su također prozivali ljude, koje je poslije vidio ozlijeđene. Kazao je da ih je Kukavica, zamjenik zapovjednika logora, poredao i počeo praviti popis za Uskoplje, nakon čega su vezani žicom potrpani u kamion i odvedeni na kopanje rovova.
Jedan od njih poginuo je pri dolasku na prvu crtu, gdje su bili izloženi kao živi štit. Stravična svjedočanstva hrvatskih logoraša koja su pročitana na ovotjednom ročištu na suđenju Mlaći i Cikotiću na Sudu BiH samo su dio dokaza pomno osmišljenog zločinačkog pothvata za koji je znao i bošnjački politički vrh, a koji je sadašnji čelnik SDA Bakir Izetbegović nazvao sporadičnim incidentima, unatoč mnoštvu dokaza i izjava svjedoka, koji takvo minimiziranje zločina demantiraju te usmjeravaju prema konstrukciji UZP-a provedenog uz blagoslov bošnjačkog političkog i vojnog vrha.
