Večernji List - najnovije vijesti iz Bosne i Hercegovine, svijeta, sporta, kulture i showbiza
Naslovnica Vijesti

Gvozden: Ovo mi je bio prvi projekt ovakvih gabarita, a vjerojatno i posljednji

20. lipnja 2018. u 19:00 0 komentara 513 prikaza
Pogledajte galeriju 1/2

Čovjek ne može birati gdje će se roditi, ali kad bi hrabri mogli birati, rodili bi se tamo gdje se susreću svjetovi i civilizacije. Kao što su neke zemlje poznate po prirodnim nepogodama - potresima, poplavama, tsunamijima, ova regija, odnosno BiH poznata je po čestim društveno-političkim promjenama, što pokazuje i podatak kako se na njezinom teritoriju u posljednjih 100 godina promijenilo šest država i dogodila se tri rata.

Svaka država za vrijeme vladavine odnosno nakon rata gradi spomenike posvećene istaknutim političkim osobama, kulturnjacima, a najviše spomenika podignuto je braniteljima.

O spomeniku...

Tako je nakon posljednjeg rata koji je pogodio ovo područje krajem prošloga stoljeća izgrađen veliki broj spomenika. Dva su zasigurno podigla najveću “mostarsku buru” u gradu na Neretvi. To su spomenici poginulim pripadnicima Vojne policije HVO-a Livno i poginulim braniteljima Armije BiH koji se nalaze ispred Gradske vijećnice u Mostaru na nekadašnjoj ratnoj crti razdvajanja. Nakon podizanja tih spomenika iz bojkota ili inata Kluba Bošnjaka odnosno Kluba Hrvata nikada nije održana sjednica Gradskog vijeća Mostara u samoj Vijećnici, a nešto kasnije pečat na raspuštanje Gradskog vijeća stavio je i visoki predstavnik svojom odlukom koja je na snazi sve do danas.

Na zahtjev udruge “Zavjet” 2011. tadašnjem 24-godišnjem mladom akademskom grafičaru Andreju Gvozdenu iz Mostara, koji je tek bio završio Akademiju likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu, dani su povjerenje i uloga kreatora i autora spomenika koji će biti postavljen ispred mostarske Gradske vijećnice na mjestu gdje je 17. rujna 1993. izgubilo živote 8 mladih pripadnika Vojne policije HVO-a Livno. Andrej Gvozden, koji zbog poslovnih obveza živi na relaciji Mostar - Sarajevo - Banja Luka, možda nikada nije ni slutio da će spomenik koji je on izradio podignuti toliku buru, odnosno da za svoj trud i idejno rješenje spomenika nikada neće dobiti dogovorenu financijsku nadoknadu.

Ovih dana smo Andreja sreli u Mostaru i porazgovarali s njim o tome kako je nastao prvi njegov spomenik u životu, a najvjerojatnije i posljednji jer, kako nam je kazao, ne misli se baviti izradom spomenika. - Idejno rješenje crtao sam u skicama osam mjeseci, a sam spomenik isklesan je u dva dana. Prije toga je stroj veliki trogirski kamen plano u grubo isjekao u obliku stećka. Satkao sam u njemu jedan dio ružne povijesti grada u kojem živim - govori nam Andrej pokazujući različite motive koji se na njemu nalaze.

- Vidite, ovdje s bočne strane spomenika prijelomom moderne i tradicije isklesao sam križ, a sa suprotne strane motivi su ilirskih vojnika koji nose štit. Na stražnjoj strani spomenika ravna je ploha na kojoj su isklesana imena poginulih branitelja 2. lakojurišne bojne Vojne policije HVO-a Livno - govori Andrej. Napominje da sam koncept spomenika nije do kraja napravljen jer ga je zamišljao malo drugačije. Kaže i da je na spomeniku prilikom klesanja nastalo nešto sitnih pogrešaka, ali to je više zbog male nepažnje, odnosno brzine rada jer je spomenik morao završiti za dva dana.

Prvi takav projekt

- Ovo mi je bio prvi projekt ovakvih gabarita, a vjerojatno i posljednji te jedini javni eksponat. Do tada i od tada bavio sam se samostalnim likovnim izložbama, kao i humanitarnim izložbama i koncertima - kazuje nam na kraju razgovora Andrej.

Ubrzo nakon postavljanja ovog spomenika umjesto križa koji je obilježavao mjesto pogibije osmorice mladića u blizini je postavljen spomenik u obliku ljiljana koji je bio posvećen poginulim braniteljima Armije RBiH.

Ubrzo nakon postavljanja pod njega je postavljena eksplozivna naprava i prilikom eksplozije znatno je oštećen, a do sada nisu pronađeni počinitelji. Autor ovoga spomenika je nepoznat.

Sljedeći put kada prođete pored Gradske vijećnice možda ne budete vidjeli samo spomenike nego i poruku koju ti spomenici šalju.

Posvećeni su ljudima kojih više nema, koji su nekada stajali jedni nasuprot drugih s puškama u rukama, a danas stoje ponosno i prkosno “jedni pored drugih” i svjedoče o nekim ružnim vremenima grada podno Veleža s porukom da se više nikada ne ponove.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.