Spomenici koji su “raspustili” Gradsko vijeće grada Mostara danas šalju poruku mira

Gvozden: Ovo mi je bio prvi projekt ovakvih gabarita, a vjerojatno i posljednji

20.06.2018.
u 19:00
Google icon Dodaj Večernji list među omiljene izvore na Googleu

Čovjek ne može birati gdje će se roditi, ali kad bi hrabri mogli birati, rodili bi se tamo gdje se susreću svjetovi i civilizacije. Kao što su neke zemlje poznate po prirodnim nepogodama - potresima, poplavama, tsunamijima, ova regija, odnosno BiH poznata je po čestim društveno-političkim promjenama, što pokazuje i podatak kako se na njezinom teritoriju u posljednjih 100 godina promijenilo šest država i dogodila se tri rata.

Svaka država za vrijeme vladavine odnosno nakon rata gradi spomenike posvećene istaknutim političkim osobama, kulturnjacima, a najviše spomenika podignuto je braniteljima.

O spomeniku...

Tako je nakon posljednjeg rata koji je pogodio ovo područje krajem prošloga stoljeća izgrađen veliki broj spomenika. Dva su zasigurno podigla najveću “mostarsku buru” u gradu na Neretvi. To su spomenici poginulim pripadnicima Vojne policije HVO-a Livno i poginulim braniteljima Armije BiH koji se nalaze ispred Gradske vijećnice u Mostaru na nekadašnjoj ratnoj crti razdvajanja. Nakon podizanja tih spomenika iz bojkota ili inata Kluba Bošnjaka odnosno Kluba Hrvata nikada nije održana sjednica Gradskog vijeća Mostara u samoj Vijećnici, a nešto kasnije pečat na raspuštanje Gradskog vijeća stavio je i visoki predstavnik svojom odlukom koja je na snazi sve do danas.

Na zahtjev udruge “Zavjet” 2011. tadašnjem 24-godišnjem mladom akademskom grafičaru Andreju Gvozdenu iz Mostara, koji je tek bio završio Akademiju likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu, dani su povjerenje i uloga kreatora i autora spomenika koji će biti postavljen ispred mostarske Gradske vijećnice na mjestu gdje je 17. rujna 1993. izgubilo živote 8 mladih pripadnika Vojne policije HVO-a Livno. Andrej Gvozden, koji zbog poslovnih obveza živi na relaciji Mostar - Sarajevo - Banja Luka, možda nikada nije ni slutio da će spomenik koji je on izradio podignuti toliku buru, odnosno da za svoj trud i idejno rješenje spomenika nikada neće dobiti dogovorenu financijsku nadoknadu.

Ovih dana smo Andreja sreli u Mostaru i porazgovarali s njim o tome kako je nastao prvi njegov spomenik u životu, a najvjerojatnije i posljednji jer, kako nam je kazao, ne misli se baviti izradom spomenika. - Idejno rješenje crtao sam u skicama osam mjeseci, a sam spomenik isklesan je u dva dana. Prije toga je stroj veliki trogirski kamen plano u grubo isjekao u obliku stećka. Satkao sam u njemu jedan dio ružne povijesti grada u kojem živim - govori nam Andrej pokazujući različite motive koji se na njemu nalaze.

- Vidite, ovdje s bočne strane spomenika prijelomom moderne i tradicije isklesao sam križ, a sa suprotne strane motivi su ilirskih vojnika koji nose štit. Na stražnjoj strani spomenika ravna je ploha na kojoj su isklesana imena poginulih branitelja 2. lakojurišne bojne Vojne policije HVO-a Livno - govori Andrej. Napominje da sam koncept spomenika nije do kraja napravljen jer ga je zamišljao malo drugačije. Kaže i da je na spomeniku prilikom klesanja nastalo nešto sitnih pogrešaka, ali to je više zbog male nepažnje, odnosno brzine rada jer je spomenik morao završiti za dva dana.

Prvi takav projekt

- Ovo mi je bio prvi projekt ovakvih gabarita, a vjerojatno i posljednji te jedini javni eksponat. Do tada i od tada bavio sam se samostalnim likovnim izložbama, kao i humanitarnim izložbama i koncertima - kazuje nam na kraju razgovora Andrej.

Ubrzo nakon postavljanja ovog spomenika umjesto križa koji je obilježavao mjesto pogibije osmorice mladića u blizini je postavljen spomenik u obliku ljiljana koji je bio posvećen poginulim braniteljima Armije RBiH.

Ubrzo nakon postavljanja pod njega je postavljena eksplozivna naprava i prilikom eksplozije znatno je oštećen, a do sada nisu pronađeni počinitelji. Autor ovoga spomenika je nepoznat.

Sljedeći put kada prođete pored Gradske vijećnice možda ne budete vidjeli samo spomenike nego i poruku koju ti spomenici šalju.

Posvećeni su ljudima kojih više nema, koji su nekada stajali jedni nasuprot drugih s puškama u rukama, a danas stoje ponosno i prkosno “jedni pored drugih” i svjedoče o nekim ružnim vremenima grada podno Veleža s porukom da se više nikada ne ponove.

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije

Kupnja

Pretplata