Mjesec dana od otvaranja stečaja u Novoj Željezari Zenica posljedice gašenja integralne proizvodnje za gospodarski sektor u našoj zemlji još se zbrajaju. Prvi su ih osjetili radnici koji su postali samo brojevi na evidencijama nezaposlenih. No, gašenjem pogona ne nestaju samo radna mjesta.
Nestaje dio identiteta grada koji je desetljećima živio od čelika, rudnika i teške industrije. Sindikati traže program zbrinjavanja i nove prilike za radnike, dok se sve glasnije postavlja pitanje može li Zenica pronaći novi industrijski put.
Više od tisuću radnika ostalo bez posla
Otvaranjem stečaja u zeničkoj Željezari tehnološkim viškom proglašeno je oko 1.100 radnika, dok je njih oko 290 ostalo raditi u ovoj kompaniji. Radna mjesta u pogonima, njih oko 820 samo u Zenici, zamijenila su mjesta na evidenciji zavoda za zapošljavanje.
„Postoji određen broj prijava i u Žepču, Kaknju, Zavidovićima te u Srednjobosanskoj županiji. Struktura prema stručnoj spremi je 65 posto kvalificiranih radnika, 30-ak posto sa srednjom stručnom spremom i osam posto s visokom stručnom spremom“, kazao je za FTV Saudin Burić, šef Zavoda za zapošljavanje Zenica.
Određeni broj radnika, prema podacima Sindikata metalaca Zeničko-dobojske županije, pronašao je zaposlenje u tvrtkama u Zenici i Novom Travniku, dok je 16 ljevača na probnom radu u Njemačkoj. Dodatnu priliku u Sindikatu vide u programu zbrinjavanja koji bi provelo resorno federalno ministarstvo kroz posredovanje, prekvalifikacije i subvencioniranje poslodavaca koji zaposle radnike proglašene tehnološkim viškom.
„Od ljudi koji su radili, privređivali, stvarali novu vrijednost i punili proračune svih razina, sada imamo ljude koji su na teretu Zavoda za zapošljavanje i određene socijalne pomoći. Naš je stav da je najbolji način zbrinjavanja tih ljudi njihovo što brže zapošljavanje“, istaknuo je Kenan Mujkanović, predsjednik Sindikata metalaca Zeničko-dobojske županije.
I rudari čekaju zbrinjavanje
Na burzu rada uskoro bi mogao i određeni broj zeničkih rudara jer ovaj rudnik tijekom sljedećih godinu dana ide prema potpunom zatvaranju. Očekuju da će se sredstvima iz kredita Svjetske banke pristupiti njihovu zbrinjavanju.
„Najoptimalnije rješenje znači uplatu doprinosa za sve protekle godine i odgovarajuću otpremninu. Netko će otići na burzu, netko u mirovinu“, rekao je Alija Selman, član Sindikalnog odbora Rudnika mrkog ugljena Zenica.
Hoće li biti nove proizvodnje čelika?
Bez rudnika i Željezare Zenica polako gubi status grada prepoznatljivog po rudarstvu i crnoj metalurgiji. Prve posljedice gašenja pogona za integralnu proizvodnju osjetili su radnici, dok se posljedice za gospodarstvo u državi još zbrajaju.
„Je li ovo konačni kraj proizvodnje čelika u Zenici, tek ćemo vidjeti. Opet se vraćamo na planove nove uprave, mini elektrolučnu peć, mini postrojenja. Koliko je to realno u ovom trenutku, nezahvalno je govoriti“, istaknuo je Mujkanović.
Struka smatra da je bilo kakva proizvodnja i industrija koja donosi nova i nužna radna mjesta, a ne onečišćuje okoliš, dobrodošla u Zenicu.
„Prema informacijama kojima raspolažem, od proizvodnje čelika u Zenici više nema ništa. Na tu priču treba zaboraviti i okrenuti se drugim tehnologijama i industrijama. Samo ne znam imamo li dovoljno mudrosti i hoće li prepreka za otvaranje novih proizvodnih pogona biti korupcija kao i dosad. Volio bih da toga nema, da budemo grad otvoren za nove investicije i nove čiste tehnologije“, poručio je Samir Lemeš, predsjednik Upravnog odbora Eko-foruma Zenica.
Grad pred ekonomskom tranzicijom
Željezo, dimnjaci i ugljen uskoro bi mogli postati prošlost, a radnike koji su svojim radom prehranjivali tisuće obitelji, kao i grad koji je izrastao na industrijalizaciji, izvjesno je, očekuje bolna, ali nužna ekonomska tranzicija.