Na području Hercegovačko-neretvanske županije od početka godine evidentirane su stotine požara, a iza vatrogasaca su mjeseci iscrpljujućih intervencija. Iako je situacija trenutno pod kontrolom i nema aktivnih velikih požarišta, zapovjednik Vatrogasne postrojbe Mostar Petar Jurić upozorava da vatrogasci svakodnevno izlaze na teren sa zastarjelom i istrošenom opremom te da su ulaganja u modernizaciju i jačanje kapaciteta hitno potrebna. Za N1 posebno ističe posljedice velikog požara na odlagalištu otpada Uborak, koji je, kako kaže, dodatno uništio i osobnu i zajedničku vatrogasnu opremu.
Broj intervencija veći nego što službene brojke pokazuju
U uvodu razgovora Jurić je skrenuo pozornost na razliku između broja požara i ukupnog broja intervencija, naglašavajući da je opterećenje vatrogasnih postrojbi vjerojatno i veće nego što javnost vidi kroz službene podatke. "Ako su samo požari, moguće, ali mi u našoj postrojbi imamo danas 660 intervencija. Znači, to su i tehničke i sve druge intervencije, tako da mi se ta brojka od 900 čini malo premala s obzirom na druge kolege", kaže Jurić. Dodaje da i druge sredine u HNŽ-u imaju ogroman opseg posla. "Imamo Čapljinu koja ima puno posla, ima Čitluk, Stolac, Neum, Jablanica, Konjic. A eto, mislim da je ta brojka još i viša", dodaje Jurić.
Air Tractor je ogromna pomoć, ali ne može svuda
Govoreći o pomoći iz zraka, zapovjednik mostarskih vatrogasaca kaže da su letjelice Air Tractor od velikog značaja, posebno na terenima gdje mogu doći do punog izražaja. "Ma vidite, to je ogromna pomoć. Znači, osobito na područjima, na intervencijama gdje je ravnije, gdje više mogu doći do izražaja, gdje im je bliže za napuniti vodu. Dakle, u svakom slučaju velika pomoć", ističe Jurić. Kaže i da su mostarskim vatrogascima pomagali toliko puta da su, kako navodi, prestali brojati. "Mi smo već prestali brojati. Premda imamo tu detaljnu evidenciju, a vidim i u drugim gradovima i općinama da pomažu znatno, tako da je sigurno velika pomoć", kaže Jurić. Ipak, postoje situacije kada ni ove letjelice ne mogu djelovati. "Ono što mi vidimo jest – ako je konfiguracija terena takva, ako je neka prevelika strmina, ako nam je tu dalekovod, ako je u nekom usjeku gdje oni ne mogu ući, to su te stvari koje njih ograničavaju", pojašnjava Jurić.
Uborak i dalje traži stalni oprez
Jurić se osvrnuo i na stanje na odlagalištu Uborak, pojasnivši da u posljednjih desetak dana nije bilo većeg aktivnog požarišta unutar samog odlagališta, ali da su vatrogasci imali više intervencija u njegovoj blizini. "Zadnjih tjedan dana, pa i deset dana, više smo imali požara van odlagališta. Dakle, to je požar onog krutog otpada", kaže Jurić. Podsjeća da je i na samom odlagalištu bilo više zapaljenja različitog otpada, zbog čega je bilo potrebno dosta vremena da se teren zatrpa i rashladi. "Trebalo je dosta vremena da se i zatrpa i rashladi dovoljno da prestane opasnost od ponovnog pojavljivanja tih požara", kaže Jurić. Naglašava da je trenutno stanje mirno. "Trenutno nemamo nikakvog požara, niti ikakve opasnosti prijavljene s odlagališta", ističe Jurić.
Nakon Uborka uniforme i aparati više nisu sigurni
Zapovjednik Vatrogasne postrojbe Mostar posebno upozorava na ozbiljno stanje opreme kojom raspolažu. Kaže da su već i prije požara na Uborku bili na granici upotrebljivosti, a da je ta intervencija dodatno pogoršala situaciju. "Mi smo ostali na našoj osobnoj opremi – i radnoj, i uniformama za otvoreni prostor i intervencijskim odijelima – na jednoj granici upotrebljivosti", kaže Jurić. Dodaje da je sezona požara bila izuzetno teška, a da je Uborak dodatno uništio opremu. "Onda se dogodi, počinje ovakva sezona, teška kakva jest, i onda se dogodi Uborak koji nam je dodatno uništio svu tu osobnu, pa i skupnu vatrogasnu opremu", kaže Jurić. Govoreći o zajedničkoj opremi, navodi da imaju 13 izolacijskih aparata, ali da je to apsolutno nedovoljno za intervenciju kakva je bila na Uborku. "Mi smo prošle godine radili servis tih izolacijskih aparata i ove godine moramo ponovo raditi poslije ovakve intervencije", dodaje Jurić. Posebno upozorava na stanje intervencijskih uniformi. "Te uniforme, takozvana odijela za požare zatvorenog prostora, hlače i jakne poslije Uborka se više ne mogu očistiti. Dakle, one su već stare devet godina. Mi kroz teške intervencije i redovito održavanje to peremo i čistimo, ali sada je to više nemoguće", kaže Jurić. Naglašava da problem nije samo neugodan miris, nego i nepoznate štetne tvari koje su vatrogasci udisali. "Smrad je najmanji problem, nego ono što smo udisali. Mislim da nitko ne zna što smo udisali na Uborku, niti što se za naše uniforme i odijela tu prikačilo i što se udiše na svakoj sljedećoj intervenciji", ističe Jurić.
Traže hitnu nadoknadu uništene opreme
Zbog svega toga vatrogasci traže da im se nadoknadi uništena oprema, a Jurić tvrdi da postoje zakonski temelji za to, posebno jer je u gradu bilo proglašeno stanje elementarne nepogode. "Mi smo tražili i tražimo i dalje da nam se nadoknadi ta uništena osobna i skupna oprema", kaže Jurić. Njegova ključna zamjerka odnosi se na zakonsko rješenje po kojem sredstva zaštite i spašavanja mogu koristiti svi osim profesionalnih vatrogasaca. "Svi to mogu koristiti osim profesionalnih vatrogasaca. Nevjerojatno, nevjerojatno, ali istinito", kaže Jurić. Dodaje da se najavljuju izmjene zakona, ali da to dolazi prekasno. "Čujem da će sada konačno mijenjati taj zakon. Zapravo, radit će izmjene i dopune pa će promijeniti i taj segment. Nakon dvadeset i tri godine", dodaje Jurić. Objašnjava da su tražili da se iskoristi činjenica da je proglašena elementarna nepogoda kako bi se sanirala šteta na opremi nastala tijekom gašenja požara. "Mi smo, gaseći taj požar, dakle eliminirajući elementarnu nepogodu, uništili našu opremu i tražimo da se iskoristi članak – evo napamet ga znam, 184. stavak 6. – gdje grad ili općina ima pravo od tih sredstava zaštite i spašavanja sanirati posljedice elementarne nepogode", kaže Jurić. Ipak, tvrdi da se i tu nailazi na otpor. "Pa evo, čini se da je i to problem", dodaje Jurić.
"Mi svjesno kršimo zakon da bismo pomogli ljudima"
U jednom od najupečatljivijih dijelova razgovora Jurić otvoreno govori o tome da vatrogasci često moraju zaobići komplicirane procedure kako bi zaštitili ljude i imovinu. "Mi kršimo taj zakon. Da ga ne kršimo, toliko toga bi više izgorjelo, toliko bi ljudi ostalo bez svojih imanja, kuća i svega ostaloga", kaže Jurić. Tvrdi da su procedure iz zakona i podzakonskih akata često operativno neprovedive. "To su toliko komplicirane procedure, toliko operativno neprovedive da ih mi kršimo najnormalnije", ističe Jurić. Dodaje da je alternativa često neprihvatljiva. "Je li alternativa razmišljati hoće li me netko zbog toga tužiti i pustiti da ljudima nešto izgori, ili pomoći ljudima pa spasiti i selo i imovinu i sve, a ovamo se nadati da će nam biti bolje? Dakle, mi vatrogasci – ne ja, nego sve moje kolege, mi smo svi prijatelji, družimo se – svi mi svjesno kršimo taj zakon", kaže Jurić. Naglašava da to rade isključivo kako bi pomogli ljudima. "Vatrogasac ga krši, a mogao bi reći: 'Neću ići tamo, to što me šalješ nije po zakonu'. Dakle, mi to radimo da bismo pomogli ljudima", dodaje Jurić.
Vozila stara i do 50 godina
Govoreći o voznom parku, zapovjednik mostarskih vatrogasaca kaže da je situacija jednako teška. Navodi primjer vozila proizvedenog 1965. godine za koje je, kako kaže, mehaničar već poručio da ga više teško može spasiti. "Teško će on više moći spasiti tog našeg Dajca Magirusa koji je '65. godište. To vozilo je bilo na Rujištu, a bilo je i na odlagalištu", kaže Jurić. Navodi i primjer FAP-a kojeg su morali koristiti iako nije registriran. "Mi smo na odlagalište vozili FAP-a koji je neregistriran. Zašto je neregistriran? Jer nema vjetrobransko staklo, puklo je. Zašto je puklo? Zato što je taj kamion star pedeset godina i nemoguće ga je nabaviti. Ali ljudima su kuće bile ugrožene, nismo više imali cisterni ni vode i dovezli smo FAP, iako je neregistriran", zaključuje Jurić.
Otvori KEKS Pay
