Desetljećima je Ali Larijani bio smireno, pragmatično lice iranskog establišmenta – čovjek koji je pisao knjige o njemačkom filozofu iz 18. stoljeća Immanuelu Kantu i pregovarao o nuklearnim sporazumima sa Zapadom, piše Al Jazeera.
No 1. ožujka ton 67-godišnjeg tajnika Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost nepovratno se promijenio. Pojavivši se na državnoj televiziji samo 24 sata nakon što su američko-izraelski zračni napadi ubili vrhovnog vođu ajatolaha Alija Hamneija i zapovjednika Iranske revolucionarne garde (IRGC) Mohammada Pakpoura, Larijani je poslao zapaljivu poruku.
„Amerika i cionistički režim [Izrael] zapalili su srce iranske nacije“, napisao je na društvenim mrežama. „Mi ćemo zapaliti njihova srca. Natjerat ćemo cionističke zločince i bestidne Amerikance da požale zbog svojih postupaka.“
„Hrabri vojnici i veliki narod Irana održat će nezaboravnu lekciju paklenim međunarodnim tlačiteljima“, dodao je, prenosi N1.
Larijani, koji je optužio američkog predsjednika Donalda Trumpa da je upao u „izraelsku zamku“, sada je u središtu teheranskog odgovora na najveću krizu od 1979.
Očekuje se da će imati važnu ulogu uz tročlano prijelazno vijeće koje upravlja Iranom nakon Hameneijeve smrti. Tko je, dakle, čovjek zadužen za vođenje iranske sigurnosne strategije dok se rat s Izraelom i SAD-om nastavlja?
„Kennedyjevi“ Irana
Rođen 3. lipnja 1958. u Nadžafu u Iraku, u imućnoj obitelji iz Amola, Larijani pripada dinastiji toliko utjecajnoj da ju je časopis Time 2009. opisao kao „Kennedyjeve Irana“.
Njegov otac, Mirza Hashem Amoli, bio je istaknuti vjerski učenjak. I poput Larijanija, njegova su braća obnašala neke od najmoćnijih dužnosti u Iranu, uključujući položaje u pravosuđu i u Skupštini stručnjaka, klerikalnom vijeću ovlaštenom za izbor i nadzor vrhovnog vođe.
Larijanijeve veze s postrevolucionarnom elitom nakon 1979. godine bile su i osobne. S 20 godina oženio je Farideh Motahari, kćer Morteze Motahharija, bliskog suradnika osnivača Islamske Republike Irana Ruhollaha Homeinija.
Unatoč konzervativnim vjerskim korijenima obitelji, njegova su djeca imala raznolike životne putove. Kći Fatemeh, diplomirana liječnica Sveučilišta u Teheranu, specijalizaciju je završila na Cleveland State Universityju u Ohiju, SAD.
Matematičar i filozof
Za razliku od mnogih svojih vršnjaka koji su potekli isključivo iz vjerskih sjemeništa, Larijani ima i sekularnu akademsku pozadinu.
Godine 1979. diplomirao je matematiku i računalne znanosti na Tehnološkom sveučilištu Sharif. Kasnije je magistrirao i doktorirao zapadnu filozofiju na Sveučilištu u Teheranu, a doktorsku disertaciju posvetio je Kantu.
Ipak, političke funkcije obilježile su njegovu karijeru.
Nakon revolucije 1979. pridružio se IRGC-u početkom 1980-ih, a potom prešao u vladu. Bio je ministar kulture u mandatu predsjednika Akbara Hašemija Rafsandžanija između 1994. i 1997., a zatim i ravnatelj državne radiotelevizije (IRIB) od 1994. do 2004. Tijekom mandata u IRIB-u suočio se s kritikama reformista koji su tvrdili da su njegove restriktivne politike poticale mlade Irance prema stranim medijima.
Između 2008. i 2020. bio je predsjednik parlamenta (Medžlisa) u tri uzastopna mandata, igrajući veliku ulogu u oblikovanju unutarnje i vanjske politike.
Povratak sigurnosnom aparatu
Larijani se 2005. kandidirao za predsjednika kao konzervativni kandidat, ali nije ušao u drugi krug. Iste godine imenovan je tajnikom Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost i glavnim nuklearnim pregovaračem. S tih je dužnosti odstupio 2007., nakon razilaženja s tadašnjim predsjednikom Mahmudom Ahmadinedžadom oko nuklearne politike.
U parlament je ušao 2008., predstavljajući vjersko središte Qom, te postao njegov predsjednik. Zadržao je utjecaj na nuklearno pitanje, osiguravši parlamentarnu potporu nuklearnom sporazumu iz 2015. između Irana i svjetskih sila, poznatom kao Zajednički sveobuhvatni plan djelovanja (JCPOA).
Nakon odlaska s mjesta predsjednika parlamenta 2020., ponovno se pokušao kandidirati za predsjednika 2021., ali ga je Vijeće čuvara diskvalificiralo. Isto mu se dogodilo i 2024. godine.
Vijeće nije navelo razloge diskvalifikacija, no analitičari su potez iz 2021. protumačili kao pokušaj da se osigura pobjeda tvrdolinijaša Ebrahima Raisija. Larijani je diskvalifikaciju 2024. nazvao „netransparentnom“. U kolovozu 2025. ponovno je imenovan tajnikom Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost od strane predsjednika Masouda Pezeškiana.
Od tada je njegov stav postao tvrđi. U listopadu 2025. pojavila su se izvješća da je otkazao sporazum o suradnji s Međunarodnom agencijom za atomsku energiju (IAEA), tvrdeći da su izvješća agencije „više nisu učinkovita“.
Diplomacija usred rata
Unatoč oštrijoj retorici, Larijani se i dalje smatra pragmatičarem unutar sustava, dijelom zbog svoje uloge u podršci nuklearnom sporazumu iz 2015.
Nekoliko tjedana prije aktualne eskalacije navodno je sudjelovao u neizravnim pregovorima sa SAD-om. U veljači je, tijekom razgovora uz posredovanje Omana, izjavio da Teheran nije primio konkretan prijedlog iz Washingtona te optužio Izrael da pokušava sabotirati diplomatski proces kako bi „zapalio rat“.
U intervjuu za Al Jazeeru prije napada SAD-a i Izraela, Larijani je stav Irana o pregovorima opisao kao „pozitivan“, napominjući da su SAD shvatile da vojna opcija nije održiva. „Okretanje pregovorima racionalan je put“, rekao je tada, prenosi N1.
No zračni napadi, koji su započeli 28. veljače, zatvorili su diplomatski prozor. U svom posljednjem obraćanju Larijani je poručio da su planovi za prijenos vlasti u skladu s Ustavom već spremni te upozorio SAD da se zavarava misleći kako će ubojstvo vođa destabilizirati Iran.
„Ne namjeravamo napadati zemlje u regiji“, pojasnio je, „ali ciljat ćemo sve baze koje koristi Sjedinjene Američke Države.“
Pragmatičniji ton zasad je nestao. Larijani je odbacio medijska izvješća da želi nove pregovore sa SAD-om, poručivši da Iran „neće pregovarati“ s Washingtonom.
Umjesto toga, uz Hamneijevu smrt i regiju na rubu sukoba, Larijani je obećao odgovor SAD-u i Izraelu „silom kakvu još nisu doživjeli“.
Otvori KEKS Pay
