Kao i svim prethodnim utakmicama protiv suparnika iz svjetskog vrha, i u polufinalu Svjetskog prvenstva hrvatski rukometaši imali su potporu publike koja je, zacijelo, zadivila cijeli rukometni svijet. Opet se tražila ulaznica više, a one na crnom tržištu dosegnule su astronomske visine. A dečki koji su ispred Arene Zagreb prodavali suvenire s kvadratićima (kape, šalove, zastave) vrlo brzo su trljali ruke.
U kafiću u trgovačkom centru, koji je nabliži Areni, orila se pjesma već dva sata prije početka utakmice. A sve to bila je uvertira u još jednu čudesnu pobjedu hrvatskih rukometaša. A ova je gotovo nestvarna, naročito prvo poluvrijeme u kojem smo imali prednost čak od devet pogodaka razlike. Sjajna animacijska ekipa na razglasu (Hrvoje Ružić i Frano Ridjan) zagrijala je publiku za ono što slijedi.
A uslijedio je delirijum kojeg je poticala iznimna hrvatska obrana koja je, od najtrofejnije svjetske reprezentacije, u prvih 30 minuta primila samo 11 pogodaka. A kada su se Hrvati obranili od suparničkih juriša i kada je semafor suparnicima odsvirao 'adieu' krenule su suze radosnice u potocima. Vjerojatno u količinama kakva nikad nikad nije prolivena u ovoj dvorani od njene izgradnje.
