Mario Kovačević se bori za zdravlje

Hit trener ipak napušta Varaždin. Zbog raka mora na operaciju. Iz ratnog Sarajeva bježao je s jednom torbom

03.12.2023.
u 15:26

"Klub treneru Mariju Kovačeviću koji je inače rodom iz Jablanice želi brz i uspješan oporavak, a medije i navijače molimo za razumijevanje i podršku u ovom izazovnom razdoblju", poručili su iz NK Varaždina

Mario Kovačević napustio je klupu Varaždina. Klub je objavio da boluje od raka, ali da će još neko vrijeme voditi momčad. Sada je došlo do dogovornog prekida suradnje. Kako bi se posvetio zdravlju napustio je NK Varaždin, a klub piše kako idući tjedan ide na operaciju. Klupu će preuzeti sportski direktor Nikola Šafarić, a pomoćnik će biti trener kadeta Dino Kresinger. Treneru Varaždina, Mariju Kovačeviću, dijagnosticiran je nedavno karcinom u predjelu pluća. 

"Klub još jednom želi treneru Mariju Kovačeviću brz i uspješan oporavak, a medije i navijače molimo za razumijevanje i podršku u ovom izazovnom razdoblju", poručili su iz kluba u priopćenju. 

48-godišnji Kovačević rodom je iz Jablanice (BiH), karijeru je započeo u ratnom Sarajevu za FK Sarajevo, a kasnije je u seniorskom nogometu igrao za Varteks, Slaven Belupo, Međimurje te slovensku Naftu iz Lendave. 

Kovačević je 1994. godine kao 19-godišnjak igrao za Sarajevo u ratom opkoljenoj BiH prijestolnici, bila je to utakmica za povijest, prva koju je neki BiH klub odigrao od početka rata, i to protiv pripadnika UNPROFOR-a. Poslije tri godine okupacije pobjegao je iz Sarajeva k rođaku u Zagreb, a naposljetku je završio u Varaždinu. 

– Takav je život. Počeo sam u Turbini, ja i Hasan Salihamidžić, njegov otac bio nam je trener. Nije bilo tako malih kopački pa smo igrali u tenisicama. Preselili smo se kad je otac dobio posao u Sarajevu, on je navijač FK Sarajeva, pa sam nakon dolaska onamo odmah otišao na Koševo i prijavio se da vidim mogu li biti nogometaš. Tamo sam proveo devet prelijepih godina, sve sam kategorije prošao i potpisao prvi ugovor 1992. Tad je počeo rat, a ja sam baš trebao početi trenirati sa seniorima, to mi je bio životni san, Sarajevo mi je bilo sve. Sve je naše snove prekinuo rat, iz škole smo se svi odjednom našli u rovovima. Najljepši dio života bio nam je oduzet, ali preživjelo se. Ne mogu danas svojim igračima objasniti kakva je to zaluđenost nogometom bila, oko 12 kilometara pješačio sam do Skenderije, mogli smo tada igrati samo u dvoranama. Nekad bi mi susjed posudio bicikl, no nikad nisam propustio trening, najčešće sam pješačio. Jednom sam došao onamo, a trening je zbog granatiranja bio odgođen. Nevjerojatno je to. I nisam bio jedini, bilo je nas dosta koji se nismo dali. Pa iz Sarajeva je malo prije mene bježao Mario Stanić, Marijo Dodik bio je sam mnom na terenu. Puno je mojih prijatelja ubijeno, to je najteže – rekao je jednom prilikom za Večernji

– Nemjerljivo je bila važna ta utakmica na Koševu 1994. godine. Veliko je to bilo veselje, ali i rizik. Bilo nas je strah, linije su bile iznad Koševa, ali 20 tisuća ljudi je došlo i taj dan nikada neću zaboraviti – prisjetio se Kovačević. 

 

Ključne riječi

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?