Iako je dječja paraliza gotovo iskorijenjena zahvaljujući cjepivu, bolest i dalje predstavlja prijetnju. Većina infekcija prolazi bez simptoma, no neparalitični oblik može izazvati zbunjujuće znakove slične gripi koji ipak upućuju na napad na živčani sustav.
Počinje kao naizgled bezazlena ljetna viroza. Visoka temperatura do 39 °C, grlobolja, glavobolja, smanjen apetit i opća malaksalost simptomi su koje bi većina pripisala običnoj prehladi ili gripi. U svijetu poliomijelitisa, ovo je najčešći scenarij, koji se događa kod velike većine, čak do 95 posto zaraženih. Virus, koji se najčešće širi fekalno-oralnim putem zbog loše higijene ruku ili putem kontaminirane hrane i vode, u tim slučajevima izaziva takozvani abortivni poliomijelitis. To je kratka i blaga bolest nakon koje slijedi potpuni oporavak unutar tjedan dana, a mnogi nikada ni ne saznaju da su bili inficirani poliovirusom. Najvećem riziku izložena su dojenčad i mala djeca, a infekcije su češće tijekom ljetnih i jesenskih mjeseci. No, za manji dio oboljelih, ova prva faza samo je zatišje pred buru, uvod u daleko ozbiljnije stanje, piše Ordinacija.hr.
Druga opasnija faza
Kod otprilike jedan do pet posto simptomatskih infekcija, nakon nekoliko dana prividnog poboljšanja i spuštanja temperature, bolest ulazi u drugu, opasniju fazu. Taj dvofazni tijek, s kratkim razdobljem oporavka, karakterističan je znak da je virus uspio probiti krvno-moždanu barijeru i ući u središnji živčani sustav. Tada nastupa neparalitični poliomijelitis, poznat i kao aseptični meningitis. Početni simptomi se vraćaju, ali s puno većim intenzitetom. Glavobolja postaje nesnosna, a javlja se i karakteristična ukočenost vrata, leđa i udova. Pacijenti, najčešće djeca, žale se na jake, prodorne bolove u mišićima i neugodne grčeve. Liječnici u takvim slučajevima traže specifične kliničke znakove koji ukazuju na iritaciju moždanih ovojnica, no ključno je da u ovoj fazi nema slabosti mišića niti oduzetosti, što ga jasno razlikuje od najtežeg oblika bolesti.
Postavljanje točne dijagnoze u ovoj fazi ključno je kako bi se isključile druge bolesti sa sličnim neurološkim simptomima. Uz detaljan klinički pregled i provjeru povijesti cijepljenja djeteta, zlatni standard je lumbalna punkcija. Tim se postupkom uzima uzorak cerebrospinalne tekućine (likvora) koja okružuje mozak i leđnu moždinu. Analiza likvora može otkriti povišen broj bijelih krvnih stanica i druge pokazatelje upale, potvrđujući da se radi o aseptičnom meningitisu. Dodatno se mogu raditi i kulture brisa grla i uzorka stolice kako bi se izolirao sam poliovirus. Iako je procedura neugodna, ona pruža ključne odgovore i konačno olakšanje jer potvrđuje da se ne radi o težem, paralitičkom obliku. Za pacijenta i obitelj, razdoblje neizvjesnosti i jakih bolova iznimno je stresno i iscrpljujuće.
Srećom, prognoza za akutni neparalitični poliomijelitis izuzetno je povoljna. Unatoč dramatičnoj kliničkoj slici i zahvaćenosti živčanog sustava, simptomi se obično povlače unutar dva do deset dana. Oporavak je u pravilu potpun i ne ostavlja trajne posljedice poput slabosti mišića ili invaliditeta. Liječenje je isključivo potporno, jer ne postoji specifičan lijek protiv virusa, već se terapija usmjerava na ublažavanje simptoma. To podrazumijeva strogo mirovanje dok se temperatura ne normalizira, primjenu lijekova za snižavanje temperature i analgetika za kontrolu jakih bolova. Vrući oblozi ili grijaći jastuci mogu donijeti olakšanje kod bolova u mišićima.
Iako ovaj oblik bolesti prolazi bez trajnih posljedica, on služi kao snažan podsjetnik na opasnu prirodu poliovirusa i neprocjenjivu važnost prevencije cijepljenjem, koje jedino može spriječiti razvoj najtežeg, paralitičkog oblika koji dovodi do doživotnog invaliditeta.
Otvori KEKS Pay
