Na padinama planina u Škotskoj nalaze se tri neobične, gotovo savršeno paralelne linije koje na prvi pogled izgledaju kao putovi koje je netko pažljivo urezao u planinski krajolik. Protežu se kilometrima duž doline, prateći obrise brda na različitim visinama, a njihov nastanak stoljećima je predstavljao zagonetku. Toliko veliku da je čak i čuveni prirodoslovac Charles Darwin pokušao riješiti je, ali je na kraju morao priznati da je pogriješio.
Ovaj neobičan prirodni fenomen poznat je kao Paralelni putovi Glen Roya (Parallel Roads of Glen Roy), a nalazi se u Škotskom visočju, oko 24 kilometra od Ben Nevisa, najviše planine Velike Britanije.
Tri vodoravne linije protežu se duž planinskih padina na približno 260, 325 i 350 metara nadmorske visine. Njihova pravilnost toliko je upečatljiva da se dugo vjerovalo kako su nastale ljudskom rukom.
Međutim, iza njihova nastanka krije se mnogo neobičnija priča, koja seže tisućama godina u prošlost, u vrijeme kada je današnja Škotska izgledala potpuno drukčije, piše Nova.rs
In a Scottish glen about 24 km (15 mi) from Ben Nevis, three perfectly level lines run for miles along the hillside, at 260 m, 325 m and 350 m (850 ft, 1,066 ft and 1,150 ft). They look very much like roads, but aren't. In fact, their name is the Parallel Roads of Glen Roy. 1/3 https://t.co/rRgZE4uuXk
— Iain Cameron (@theiaincameron) November 10, 2026
Zagonetka koja je zbunjivala znanstvenike i nadahnjivala legende
Prije nego što su znanstvenici počeli ozbiljno proučavati ovaj fenomen, lokalno stanovništvo pokušavalo je objasniti neobične linije pomoću narodnih predaja.
Prema jednoj legendi, putove su napravili mitski keltski junak Finn MacCool i njegovi lovci. Drugi su vjerovali da su nastali u vrijeme drevnih škotskih kraljeva, dok su pojedine teorije njihov nastanak povezivale s biblijskim potopom.
Postojale su čak i pretpostavke da predstavljaju ostatke nekakvog golemog umjetničkog pothvata iz davne prošlosti.
Ipak, ove ideje nisu mogle objasniti zbog čega se tri linije nalaze na različitim visinama, niti kako su uspjele zadržati gotovo potpuno vodoravan položaj duž planinskih padina.
Tijekom 18. i 19. stoljeća tajanstveni putovi privukli su pozornost brojnih znanstvenika, među kojima su bili Charles Lyell, William Buckland i Charles Darwin.
Darwin je dolinu posjetio 1838. godine, nekoliko godina nakon povratka sa čuvenog putovanja brodom Beagle.
Ono što je ondje vidio ostavilo je snažan dojam na njega.
„To je uvjerljivo najneobičnije područje koje sam ikada istraživao. Uvjeravam vas da me je Glen Roy zaprepastio“, napisao je Darwin te godine.
Nakon proučavanja terena, iznio je teoriju prema kojoj su neobične linije zapravo ostaci drevnih morskih obala.
Vjerovao je da se more nekada prostiralo duboko u unutrašnjost današnje Škotske, a da se kopno poslije izdizalo, ostavljajući tragove nekadašnjih obala na različitim visinama.
Iako u okolici nije uspio pronaći ostatke morskih školjki koji bi poduprli njegovu pretpostavku, Darwin je bio uvjeren da je pronašao pravo objašnjenje.
Znanstvenik koji je otkrio što se doista dogodilo
Preokret je uslijedio 1840. godine, kada je švicarski znanstvenik Louis Agassiz proučavao geološke tragove u Škotskoj.
Agassiz je zastupao tada relativno novu ideju da su veliki dijelovi Europe u prošlosti bili prekriveni golemim ledenim masama koje su oblikovale današnji krajolik.
Tijekom istraživanja u blizini Ben Nevisa primijetio je karakteristične tragove koje ostavlja kretanje leda, uključujući uglačane stijene i naslage kamenja.
Na temelju toga zaključio je da tajanstvene linije nisu ostaci morskih obala, već nekadašnje obale jezera nastalih tijekom ledenog doba.
Danas je upravo ovo objašnjenje znanstveno prihvaćeno.
Prije približno 12.900 godina, tijekom hladnog klimatskog razdoblja poznatog kao mlađi drijas, ledene mase ponovno su se počele širiti dijelovima Škotske.
Njihovo napredovanje blokiralo je prirodne vodene tokove u dolinama Glen Roy, Glen Gloy i Glen Spean, zbog čega se voda počela zadržavati i stvarati velika jezera.
Kako se led pomicao i zatvarao postojeće putove otjecanja vode, razina jezera postupno se mijenjala.
Voda je tijekom različitih razdoblja dosezala visine od približno 260, 325 i 350 metara iznad razine mora.
Na svakoj od tih visina valovi su tijekom duljeg vremena djelovali na planinske padine, zajedno s procesima smrzavanja i raspadanja stijena, stvarajući uske zaravni nalik na putove.
Kada se klima ponovno počela zagrijavati, ledene prepreke postupno su nestajale, a voda iz jezera otjecala je iz dolina.
Prije oko 11.500 godina došlo je i do iznimno brzog pražnjenja pojedinih jezera.
Iza njih su ostali samo tragovi nekadašnjih obala, koji i danas izgledaju kao tri paralelna puta urezana u planine.
Darwin je na kraju priznao da je pogriješio
Iako je Agassizovo objašnjenje bilo bliže istini, Darwin nije odmah prihvatio da je njegova teorija pogrešna.
Tek 1862. godine, nakon dodatnih istraživanja škotskog geologa Thomasa Jamiesona, konačno je odustao od ideje da su linije nastale djelovanjem mora.
U pismu svojem prijatelju i geologu Charlesu Lyellu, napisanom 14. listopada 1862. godine, Darwin je otvoreno priznao svoju pogrešku.
„Sada i zauvijek odustajem od Glen Roya i svega što ima veze s njim“, napisao je, dodajući da je riječ o izvanrednom svjedočanstvu drevnog ledenog doba.
Njegova reakcija pokazuje koliko ga je ova geološka zagonetka zaokupljala tijekom više od dva desetljeća.
Istodobno, cijeli slučaj postao je važan primjer načina na koji se znanstvene spoznaje mijenjaju pojavom novih dokaza.
Danas se Glen Roy smatra jednim od najznačajnijih geoloških lokaliteta u Škotskoj.
Područje je zaštićeno kao nacionalni rezervat prirode, a 2024. godine Međunarodna unija geoloških znanosti uvrstila je Paralelne putove Glen Roya među 100 novih lokaliteta svjetske geološke baštine.
Posjetitelji i dalje mogu vidjeti tri upečatljive linije koje se protežu duž zelenih planinskih padina.
Iako danas znamo kako su nastale, njihov izgled i dalje djeluje gotovo nestvarno. Ono što podsjeća na djelo neke davno nestale civilizacije zapravo je rezultat kretanja leda, vode i promjena klime tijekom tisuća godina.
Tri tajanstvena puta tako su postala svojevrsni prirodni spomenik ledenom dobu, ali i podsjetnik na to da čak ni najveći znanstvenici nisu uvijek imali točne odgovore.
Otvori KEKS Pay
