U malom Orašju, posavskoj ravnici u tišini rijeke Save, ponovno su zasjale velike zvijezde filma. Grad je i ove godine disao imenom Ive Gregurevića, festival je živio njegovim imenom, a film, onaj kojemu je Ivo posvetio život, zablistao je jače nego ikad. Trideseti put održavaju se Dani hrvatskog filma "Ivo Gregurević", a ove je godine sve imalo posebnu, jubilarnu težinu, piše Večernji list BiH. Umjetnici su stigli u Posavinu kako bi odali počast najvećem glumcu i njegovu snu koji traje tri desetljeća. Jubilarna obljetnica Dana hrvatskog filma "Ivo Gregurević" okupila je četrdesetak filmskih i kazališnih umjetnika, redatelja, scenarista i glumaca. Najviše ipak onih koji su rame uz rame s Ivom Gregurevićem stvarali nezaboravnu filmsku čaroliju. Njihov dolazak u tolikom broju nije tek formalnost, nego dirljiv dokaz koliko je snažan trag ostavio Ivo, glumac među najvećima, profesionalac bez premca, čovjek koji je znao povezivati ljude.
Veliki broj filmaša
Bilo je lijepo vidjeti zajedno toliki broj filmaša u posavskom gradiću, gdje se filmska riječ i umjetnička misao pretaču u toplinu domaćinstva. S osmijehom su priznali da ih Posavina uvijek iznova obara jednostavnošću, ljepotom i ponajviše gostoprimstvom koje nosi pečat Ivina duha. Dočekao ih je, kako i priliči domaćinu grada, gradonačelnik Orašja Marijan Oršolić. - Očuvati tri desetljeća trajanja jednog festivala nije nimalo lako. To je uspjelo oraškom filmskom festivalu. Ponosni smo na ovaj festival, na našeg Ivu, zahvaljujući kojemu je i nastala ova manifestacija. Kulturološki, ovaj festival je najznačajnije što se događa kod nas, no ima puno šire značenje kao jedna od najstarijih filmskih manifestacija u BiH koja promiče kulturu i umjetnost u najširem smislu. Ovo je poznati festival ne samo u našoj zemlji nego je od iznimnog značaja i u regiji. To nas kulturološki pozicionira na karti velikih filmskih destinacija. Odziv na festival doista je odličan, što potvrđuje popunjenost svih smještajnih kapaciteta.
Posavska županija, Grad Orašje, ali i javna poduzeća te svi ostali podupiru manifestaciju jer je smatramo ponosom Orašja. Želim reći da se Orašje sve više pozicionira i u turizmu, ugostiteljstvu, ali i gospodarski, pa i politički. Bez obzira na to što nismo veliki grad, Bosanska Posavina je jako bitna te može biti primjer tolerancije u BiH. Svi se mogu vratiti, svi mogu živjeti ovdje, nitko ne pita nikoga ni za vjeru ni naciju. Svi ljudi koji dođu ovdje su dobrodošli - poručio je gradonačelnik Orašja Marijan Oršolić.
Ivo ostao u srcu
Slaven Knezović, Goran Višnjić, Sandra Lončarić, Dražen Ferenčina, Perica Martinović, Nina Kleflin, Jasmin Duraković, Davor Svedružić, Duško Modrinić, Igor Galo, Zrinko Ogresta, Ivica Pucar, Danko Ljuština, Anita Malenica, Alen Liverić, Peđa Milojević, Siniša Popović, Ivan Mokrović, Vladimir Andrić, Mladen Čutura - neka su od poznatijih imena glumaca i redatelja viđenih u Orašju, ali uz njih je i veliki broj producenata, scenarista i drugih filmskih djelatnika. Njihova prisutnost najbolji je dokaz o snazi traga koji je ostavio – ne samo kao najveći glumac nego i kao profesionalac koji je život posvetio umjetnosti. Njegovi suvremenici, suradnici i prijatelji, ali i mladi glumci, dolaze u Orašje stvarati filmsku čaroliju. Ponovno su svojim dolaskom poslali jasnu poruku: Ivo živi u sjećanjima, u filmovima, u kazalištu, ali i u svojoj Posavini, gdje je ostavio dušu. Upravo ovdje, u Orašju, osjećaju se njegov duh i ideja zbog koje festival traje tri desetljeća. Glumci su zajednički iz Orašja uputili poruku: Ivo nam je ostao u srcu, ne samo kao vrhunski glumac nego kao čovjek koji je znao spajati ljude, otvarati vrata, darovati prijateljstvo.
Davor Ferenčina je od početka uz filmski festival u Orašju, gdje je sudjelovao i u stvaranju kazališne scene. Dok prima nagradu, emocije su, kaže, podijeljene. – S jedne strane sam žalostan što Ivo nije s nama, a s druge strane velika je čast i ponos, pa i čudna koincidencija, da sam u godinu dana dva puta dobio nagradu, prvu na Festivalu glumca u Vukovaru, koji se također zove "Ivo Gregurević", i u Orašju - istaknuo je Ferenčina i prisjetio se prvog festivala i pionirskih početaka, kada su, kaže, spavali u kući kod Ivine mame. – Vjerujem da ni sam Ivo nije znao u što će se sve pretvoriti. Kao jedna velika umjetnička gromada, uspio je od jednog malog grada napraviti veliko kulturno središte, danas je to grandiozno i na visokoj razini. Hvala mu na tome, ali treba čestitati i svima koji su nastavili držati festival na životu, prije svega Ilji Benkoviću. Nažalost, Ivo više nije među nama, ali svjedoci smo da i dalje veliki dio filmskog svijeta, pa i ja s kazališnog, s prijateljske razine dolazimo i svake godine se veselimo i radujemo pozivu iz Orašja - poručio je Davor Ferenčina, jedan od dobitnika brončane skulpture Ive Gregurevića, nagrade za doprinos u stvaranju filmske i kazališne umjetnosti.
Goran Višnjić je, kaže, puno radio s Ivom Gregurevićem na nekim omiljenim projektima. – Ivu sam upoznao u kazalištu "Kerempuh" kad smo radili na predstavi "Hamlet iz Mrduše Donje", koju je režirao pokojni Mustafa Nadarević. Predstava je bila hit, cijelu Hrvatsku smo proputovali i odigrali je oko 200 puta te zajedno proveli zanimljivo i ludo vrijeme, to su predivna sjećanja. Festival je sjajna Ivina ideja i drago mi je da je to napravio. Festival treba podržavati i sad, kada nema Ive, vidim da ekipa radi sjajan posao i ja sam tu da ih podržim. Drago mi je da sam došao na jubilarnu, 30. obljetnicu i ova nagrada mi znači puno, ali jako mi je žao što je ne primam iz Ivinih ruku - rekao je Višnjić.
Privatne uspomene
Igor Galo je u razgovoru s novinarima iznio zanimljivu činjenicu da su njegove uspomene na Ivu više privatne, zato što ni jedan film nisu snimili zajedno, a 45 godina su se družili. – Od prvog susreta u Puli na festivalu nosim samo lijepe uspomene, a naša druženja su bila iza kulise. Pričali smo o ribama, a na polasku iz Orašja prema Puli ponio bi soma i papriku da na moru pripremi fiš-paprikaš koji je obožavao. Tako smo se natjecali s fišom i brudetom, puno više nego s filmom. U Orašje sam došao zbog velikog jubileja i divnog ambijenta u kojem sam uvijek uživao s Ivom dok je bio živ. Festival u Orašju rodio se '95. godine u ružno vrijeme i u lošim tehničkim uvjetima. Osnivati festival u Orašju, i to hrvatskog filma, u prilikama poslijeratnog stanja hrabar je i respektabilan čin. Tadašnje kino nije imalo uvjete za kvalitetne projekcije filmova, međutim, želja i volja ljudi da sudjeluju u tom događaju bile su toliko snažne da su zanemarivali tehničke nedostatke. Sve je to s godinama prevladano i sada imate novo, moderno kino na kojem se može pozavidjeti. Imate se čime ponositi - ustvrdio je Igor Galo.
Otvori KEKS Pay
