Kada govorimo o manifestacijama koje su obilježile kulturni život Posavine i šire, filmski festival “Dani hrvatskog filma - Ivo Gregurević” zauzima posebno mjesto. Nastao je iz ideje velikana hrvatskog glumišta Ive Gregurevića da rodni kraj poveže s umjetnošću i filmskom čarolijom. Tijekom godina trajanja festival je postao prepoznatljiva točka susreta filmaša i publike. Od samih početaka uz Gregurevića je bio i njegov bliski suradnik, današnji direktor festivala, koji je nakon glumčeve smrti preuzeo ne samo odgovoran već i emotivan zadatak - nastaviti ono što je bilo mnogo više od posla. To je priča o ljubavi prema filmu, umjetnosti i zavičaju, a upravo iz tog nadahnuća rodio se festival koji i danas traje, okuplja i nadahnjuje.
Ove godine festival obilježava tri desetljeća postojanja. Kada se osvrnete na taj put, što vam ostavlja najjači dojam?
- Ako znamo da su festivali po svojoj biti, svojem djelovanju, javni društveni događaji koji prezentiraju različite vrste društvenih djelatnosti lokalnoj ili široj, međunarodnoj populaciji, s naglaskom na promociju određenog stvaralaštva, onda moram zaključiti da smo se proteklih 30 godina u Orašju bavili dosta složenim, ozbiljnim, a često i zabavnim društveno korisnim poslom. Naša 30-godišnja misija bješe na praktičan i kreativan način kod čovjeka pobuditi interes za sedmu umjetnost, to jest film. Bili smo i ostajemo isključivo fokusirani na hrvatsku filmsku produkciju. Naš razvojni put je put ni od čega, osim jake i dobre volje do danas respektabilnog i priznatog filmskog festivala. Naravno, ključnu ulogu u cijeloj priči odigrao je veliki i nenadmašni glumac Ivo Gregurević - idejni tvorac i pokretač oraškog filmskog projekta. Najjači dojam na mene ostavlja to što smo se bavili onim što smo voljeli i željeli, a ne morali. U početku smo imali dovoljno manja i neznanja, ali mudrošću, upornošću i željom za uspjehom s vremenom smo ih pretvorili u vrline i znanje. Niti su nas povremene loše i zlonamjerne kritike obeshrabrivale i skrenule s pravoga puta, niti su nas hvalospjevi izbacivali iz orbite skromnosti. Poseban dojam i posebna priča naš je posavski inat jer smo u najteža vremena - rat, poplave, korona - radili s posebnom strašću i motivom. Kao što vidite, isplatilo se.
Što smatrate najvećim postignućima festivala?
- Najveće postignuće festivala je povratak gledatelja u kinodvoranu, filmski hram. Pogotovo me veseli dvorana ispunjena najmlađim gledateljima jer imamo i dječji festivalski program. Time najmlađe naraštaje od malih nogu uvodimo u čarobni svijet filma. Za mene je kino javni i društveno intimni prostor u kojem na poseban i uzvišen način doživljavamo umjetnost. Ono je i socijalni prostor u kojem dominiraju umjetničke vibracije na koje gledatelj ne može biti imun. Činjenica je da umjetnost stoluje u svakome od nas, samo je treba htjeti i znati oživiti, a kino i film najidealniji su osjećajni prostori i sredstvo.
Koliki je značaj festivala za Orašje, Posavinu, pa i BiH, a koliki za filmsku umjetnost na razini regije?
- Filmski festival u Orašju strateški je vrlo važan za razvitak grada i mora biti važan smjer kulturne politike sredine u kojoj se odvija. Svojim djelovanjem nametnuo se kao bitan dio procesa urbanog razvitka, to jest revitalizacije kulturne djelatnosti kao značajnog elementa urbane kulture. Orašje je postalo velika pozornica filmske umjetnosti koja stvara gradski kulturni ambijent u kojem festival ima posebno značajnu, kontinuiranu dimenziju. Posebno je prepoznatljiv kvantitativni i kvalitativni kulturološki i sociološki odjek koji privlači ogroman broj konzumenata različitih vrsta djelatnosti. Postao je odskočna daska i atrakcija za razvitak kulturnog, kreativnog, gastronomskog, seoskog, a zbog rijeke Save i ribolovnog turizma na prostoru Posavske županije. Održavanje festivala generiralo je stvaranje prikladne infrastrukture kao što je obnova kinodvorane sa suvremenom tehničkom opremom. Festival je doskora nemoguće učinio mogućim, na velika vrata u Orašje je uveo elitnu kulturu kao što su balet, opera, simfonijske izvedbe i slično. Kao najznačajniji kulturni događaj daje veliki doprinos kvaliteti života lokalne zajednice, a ključ uspjeha leži u ulaganjima. Narodski rečeno - “koliko para, toliko muzike”.
Koji su bili najveći izazovi u organizaciji tijekom svih tih godina?
- Kada krećete s nečim od nule, onda su najveći izazovi neiskustvo, nedostatak osnovne infrastrukture, česte financijske krize, kriza nedostatka publike u vrijeme poslijeratne obnove, poplava, korona i najveći - prerani odlazak Ive Gregurevića. Međutim, sve su to uobičajene pojave koje prate jedan projekt u njegovu razvitku, osim Ivine smrti. Zato i postoji ona izreka - “Što te ne ubije, to te ojača”. Hvala Bogu, mi smo danas i stabilni i jaki.
Festival nosi ime po Ivi Gregureviću, glumcu koji ga je utemeljio i dao mu dušu. Koja su vaša osobna sjećanja na njega i njegovu viziju?
- Nakon smrti Ive Gregurevića 2019. godine, njemu u čast, odlučili smo Dane hrvatskog filma preimenovati u filmski festival “Dani hrvatskog filma - Ivo Gregurević” jer nam je to bilo najlogičnije zato što je kao njihov utemeljitelj to zasigurno i zaslužio. Moram napomenuti, jer sam od prvog dana u našoj festivalskoj priči, da festival nije rastao kao proizvod bilo čije i kakve vizije, nego je posljedica Ivine ratne avanture koja je s vremenom naišla na plodno tlo, a tek nakon nekoliko godina počelo se razmišljati i djelovati vizionarski, što je u konačnici rezultiralo festivalom današnjeg obujma i rejtinga. Što se tiče mojih osobnih sjećanja na Ivu Gregurevića, reći ću vrlo kratko - kao čovjek bio je neobično običan, samozatajan, socijalno osjetljiv, a početo i u hedonističkom elementu, ali kao glumac - genijalan i teško dostižan. Za sadržajna osobna sjećanja na dragog prijatelja trebala bi forma romana, a ne nekoliko novinskih redaka, zato ću to ipak zadržati u osobnom sjećanju.
Kako festival danas nastavlja čuvati uspomenu na Ivu Gregurevića i njegovu ljubav prema rodnom kraju i filmu?
- Odlaskom Ive mnogo se toga koncepcijski promijenilo jer teško je popuniti prazninu koju takva gromada ostavi, no mi smo se potrudili da on na svakom festivalu bude glavna uloga i tema. Već punih sedam godina festival počinjemo svečanom akademijom njemu u čast. Festivalski filmski program počinjemo njegovim filmom. Slobodno možemo reći da smo u festivalsko vrijeme svi uz njega i on uz nas. Doduše, ne vidimo se, ali se na poseban način osjećamo. I to je ona lijepa strana umjetnosti koja velike umjetnike čini besmrtnima i nezaboravnima. A Ivo je upravo takav.
Festival je uvijek bio spoj kulture i zajedništva. Kakav je prateći sadržaj uz filmske projekcije (koncerti, izložbe, druženja)?
- Već sam na početku rekao, u prirodi festivala kao društvenog fenomena, ove godine kada obilježavamo jubilarnu, 30. obljetnicu, glavni umjetnički pečat dat će Simfonijski orkestar Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku izvedbama najpopularnijih svjetskih filmskih melodija. Također ćemo upriličiti likovnu koloniju “Viđenje festivala kroz boje festivala” i književna večer u organizaciji Književnog kluba pisaca Bosanske Posavine. Jedna od tema bit će pisanje filmskog scenarija. Ove ćemo godine dio festivalskog programa prikazati u povratničkom naselju Garevac (RS) pod motom “Oraški filmski festival u Garevcu”.
Kako vidite budućnost festivala - u kojem bi se smjeru trebao razvijati u idućim desetljećima?
- Budućnost festivala isključivo će ovisiti o odnosu društvene zajednice prema tom projektu. Ne vidim razloga da u budućnosti ne bude u okviru kulturne politike strateški najvažniji kulturni projekt na prostoru Posavske županije. Naravno da će se s vremenom mijenjati upravljačka i organizacijska struktura jer nitko nije vječan, što zbog biologije, što zbog nadolazećih mladih i sposobnih organizacijskih kadrova koje treba postupno uvoditi u tu filmsku priču.
Kakva je, po vašem mišljenju, bila medijska zastupljenost festivala?
- Nije bez razloga festival nazvan miljenikom medija. Brojne televizijske i radijske kuće te predstavnici tiskovina, a u novije vrijeme i društvene mreže, ostavili su iza sebe brojne priloge, reportaže, tekstove o temi Ivina festivala. Jedan od medijskih pokrovitelja, i to onaj koji od samog početka prati ovu filmsku priču u Orašju - Večernji je list. Urednik Jozo Pavković s naklonošću prema Posavini uvijek je ulagao dodatni napor da nam stvori zavidan prostor u Večernjaku te čak realizira i poseban podlistak u znaku našeg festivala. Nitko nije tako afirmativno i tako lijepo pisao o festivalu kao Večernji list. Velika hvala na tom medijskom pokroviteljstvu. Također, hvala i drugim medijima jer smatram da smo dostojno prezentirali festival i Orašje te time širili glas posavski diljem regije, pa i svijeta.
Što publiku očekuje na ovogodišnjim Danima hrvatskog filma - Ivo Gregurević?
- Očekuje je veliki broj filmova kojima potvrđujemo da smo opravdali ime “Mala Pula”. Festival se otvara 30. kolovoza i potrajat će do 10. rujna. Otvorenje je u znaku svečane akademije u dvorani Školskoga centra fra Martina Nedića u Orašju kako bi svi koji žele mogli imati mjesto i sudjelovati u ovom svečanom činu. Bit će dostojno imena i djela našeg Ive jer na pozornici će se pokloniti Simfonijski orkestar HNK Osijek, a akademiju će voditi glumački duo Sandra Lončarić i Duško Modrinić. Sve do 10. rujna prikazivat će se filmovi u kinodvorani Kulturnog centra “Ivo Gregurević”, i to 11 dugometražnih i pet filmova iz dječjeg programa. Posljednja projekcija na oraškom filmskom platnu je 10. rujna, a festivalski zastor spustit će film “Vrijeme stradanja” Joze Patljaka. Želim i ovom prilikom svim posjetiteljima festivala koji nam dolaze u goste toplu i srdačnu dobrodošlicu uz zahvalnost što će biti dio našeg najvećeg kulturnog događaja. •
Otvori KEKS Pay
