Četvero Talijana poginulo je prošlog tjedna u padu vojnog helikoptera kod Brčkog. Letjelica je bila angažirana u operaciji EUFOR-a Althea, čija je zadaća nadzirati provedbu Daytonskog mirovnog sporazuma i pridonositi očuvanju sigurnog okruženja u BiH. U helikopteru je bilo 15 osoba. Među četvero poginulih bila je i liječnica, a jedanaest osoba je ozlijeđeno.
Ta tragedija ponovno otvara pitanje ljudske cijene međunarodnog angažmana u Bosni i Hercegovini. Strani vojnici, policajci i diplomati nisu tamo samo donosili odluke, nadzirali primirja i provodili mirovne sporazume. Neki su na ovom prostoru izgubili živote i tijekom rata i u miru.
Još tijekom rata u rujnu 1992., talijanski vojni transportni zrakoplov, koji je prevozio humanitarnu pomoć za opkoljeno Sarajevo, pogođen je raketom i srušio se na planini nedaleko od Fojnice. Poginula su sva četvorica članova talijanske posade. Njihova je misija bila pomoći civilima u gradu u kojem su nestašica hrane i druge ratne strahote obilježavale svakodnevicu.
Nebo iznad BiH bilo je i poprište borbenih gubitaka stranih zračnih snaga. Tijekom rata oboreni su britanski Sea Harrier kod Goražda, američki F-16 i francuski Mirage 2000N. Njihovi su piloti preživjeli obaranja, ali nisu svi izbjegli zarobljavanje. Francuski piloti pali su u zarobljeništvo. Ti slučajevi nisu zrakoplovne nesreće, nego dio ratne povijesti i svjedočanstvo o rizicima koje su preuzimali pripadnici stranih oružanih snaga.
Nakon rata opasnost nije nestala. Promijenila se samo narav zadaća. U rujnu 1997. helikopter Ujedinjenih naroda srušio se u gustoj magli kod Prokoškog jezera, iznad Fojnice. Poginulo je svih dvanaest putnika, članova Ureda visokog predstavnika i misije UN-a. Putovali su na sastanke s lokalnim vlastima, radeći na povratku izbjeglica, reformi policije i zaštiti ljudskih prava. Njihov je posao bio pomoći obnovi ratom razorenog društva.
U godinama koje su slijedile padali su i helikopteri međunarodnih vojnih snaga. Češki Mi-17 srušio se kod Bosanske Krupe u siječnju 1998. Sve su osobe, njih 21, preživjele, a devet ih je teže ozlijeđeno. U listopadu iste godine kod Tomislavgrada poginula su tri člana posade drugog češkog Mi-17, a u prosincu su u nesreći britanskog helikoptera kod Uskoplja poginula dva člana posade. Slovački Mi-17 pao je kod Travnika 2002. bez smrtnih posljedica. U veljači 2005. kod Kakanja srušio se britanski Lynx, a trojica članova posade bila su ozlijeđena.
U lipnju 2008. u padu helikoptera u planinskom području kod Travnika poginula su dva španjolska pilota i dva njemačka vojnika. Bio je to još jedan tragičan gubitak u službi međunarodne misije.
Četvero Talijana poginulih kod Brčkog pridružilo se dugom nizu onih koji su život izgubili služeći miru. BiH se često promatra kroz brojke međunarodnih vojnika, mandate, rezolucije i političke sporazume. No iza njih stoje ljudi koji su napustili svoje domove i obitelji kako bi na tim prostorima čuvali mir.
Njihova pogibija nije samo talijanska tragedija. Ona podsjeća da mir u BiH nije nastao sam od sebe niti se održava bez rizika. Iza njega stoje odluke, obveze i ljudi koji su spremni služiti daleko od svojih domova, svjesni da se možda neće vratiti.
Dok se političari pozivaju na Dayton, a strane misije nastavljaju svoju zadaću, helikopteri i zrakoplovi nadlijeću zemlju čije je i nebo bilo poprište jednoga od najkrvavijih ratova u Europi. Pogibija talijanskih posada upozorava da će i u miru međunarodne snage još dugo morati bdjeti nad krhkim mirom koji su upravo one uspostavile u Daytonu u studenome 1995. godine.
Otvori KEKS Pay
