Iza nas je puno desetljeće otkako je Andrej Plenković došao na čelo Vlade Republike Hrvatske i preuzeo kormilo države bogate povijesti, s ponosnim narodom koji živi i u matičnoj domovini, i u susjednoj Bosni i Hercegovini, i diljem svijeta.
Dotad je prosječan pratitelj politike Andreja Plenkovića poznavao kao diplomata iznimno cijenjenog u europskim i svjetskim krugovima. I možda je to bilo dovoljno. No Plenković mi je upao u oko još dok je bio predsjednik Izaslanstva Europskog parlamenta za odnose s Ukrajinom, upravo 2014. godine kada je Rusija pokrenula agresiju na tu zemlju, nezakonito anektirala Krim, a na istoku Ukrajine došlo do samoproglašenja separatističkih republika u Donjecku i Lugansku. Već tada snažno se zauzimao za Ukrajinu, upozoravajući Europu i svijet na opasnost ruske agresije. Već tada bilo je jasno da je pušten duh iz boce i da će, ne zaustavi li se Vladimir Putin navrijeme, posljedice biti dalekosežne. Međutim, osim sankcija koje su, gledano iz današnje perspektive, djelovale poput udarca pernicom po prstima, ništa se osobito dramatično nije dogodilo ni Rusiji ni Vladimiru Putinu. Bio je to svojevrstan mig moćnom ruskom vladaru da može nastaviti ondje gdje je stao.
I nastavio je. U veljači 2022. godine pokrenuo je sveobuhvatnu invaziju na Ukrajinu i započeo najveći rat na europskom tlu nakon Drugoga svjetskog rata, rat kojemu ni gotovo pet godina poslije ne naziremo kraj.
Tadašnja Plenkovićeva upozorenja pokazala su koliko je važno navrijeme prepoznati opasnost. On se tada potvrdio kao političar s državničkim instinktom, koji je razumio što se događa i kamo sve to može odvesti.
A onda je 2016. godine Andrej Plenković došao na čelo Vlade Republike Hrvatske.
Sigurno je da će u Hrvatskoj biti mnogo argumentiranih riječi i za i protiv hrvatskog premijera. Međutim, Hrvati s druge strane granice, osobito mi u Bosni i Hercegovini, mogu biti zadovoljni što je upravo on 2016. godine preuzeo hrvatsku Vladu. Jer, moramo biti iskreni. Hrvati u BiH u međuvremenu su, od smrti prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana pa sve do dolaska Andreja Plenkovića, bili u podređenom položaju kada je riječ o odnosu službenog Zagreba prema njima. Politika omalovažavanja hrvatskog naroda u BiH posebno je došla do izražaja u vrijeme predsjedničkog mandata Stjepana Mesića, a nijedna hrvatska Vlada do Plenkovićeva dolaska nije uspjela promijeniti sliku o bh. Hrvatima kao dežurnim krivcima, unatoč određenim nastojanjima.
Dovoljan je bio jedan Mesićev vic na račun Hrvata u BiH, osobito Hercegovaca, da dio hrvatske javnosti padne u delirij. A kada bi netko argumentima pokušao osporiti njegove nesuvisle priče, Mesić bi novim vicem ponovno udario na Hrvate. I tako godinama. Andrej Plenković konačno se postavio kao državnik. Hrvatima u BiH nisu trebali pljesak i čestitke za sve što su učinili za hrvatsku državu. Uostalom, to je bila i njihova obveza prema vlastitoj domovini. Trebao im je konkretan, čvrst i stručan glas u europskim i svjetskim institucijama. Netko tko će internacionalizirati hrvatsko pitanje u BiH. Netko tko će podignuti glas protiv preglasavanja naroda koji je stvarao i branio BiH. I čini se da je jedan diplomat, koji je s vremenom izrastao u istinskog državnika, uspio u svojim namjerama. Hrvati u BiH konačno su dobili saveznika. A ako ćemo govoriti potpuno otvoreno, dobili su i svoga premijera, ne u ustavnopravnom, nego u onom istinskom, političkom i nacionalnom smislu te riječi.
Naravno, Hrvati u BiH još nisu riješili svoje probleme. Ali o njihovim se problemima više ne govori samo unutar granica Bosne i Hercegovine, pred Željkom Komšićem i političkim elitama iz Sarajeva koje godinama nastoje utišati hrvatske zahtjeve za ravnopravnošću. O hrvatskim se problemima danas govori u međunarodnim političkim središtima. A upravo su sada, prvi put otkako je Plenković na čelu hrvatske Vlade, Hrvati u Bosni i Hercegovini uspjeli izabrati i legitimnog predstavnika u Predsjedništvo BiH: Darijanu Filipović. Andrej Plenković, diplomat koji je upozoravao Europu na opasnosti koje dolaze, danas je premijer koji ne zaboravlja svoj narod, gdje god on živio, ali i lider koji čini sve da BiH postane dio EU-a i NATO-a.
Otvori KEKS Pay
