Premda su se trebali podudariti datumi izbora novog zagrebačkog gradonačelnika i novog mitropolita zagrebačko-ljubljanskog to se, u ovom drugom slučaju, nije dogodilo i Zagreb će do daljnjega čekati nasljednika mitropolita Porfirija, koji je u veljači izabran za patrijarha Srpske pravoslavne crkve.
Patrijarh SPC-a Porfirije (Perić) predsjedao je prošloga tjedna prvi puta Svetim Arhijerejskim Saborom SPC-a, pred kojim je, osim redovitih tema, na dnevnom redu bio i izbor novih episkopa. Prije svega, očekivala su se imena koja će naslijediti mitropolita Porfirija u Zagrebu i preminulog mitropolita Amfilohija u Crnoj Gori. Sabor je popunio upražnjene eparhije, pa mitropolita crnogorsko-primorskog izabran je dosadašnji episkop budimljansko-nikšićki Joanikije (Mićović), za episkopa budimljansko-nikšićkog dosadašnji vikarni episkop dioklijski Metodije (Ostojić), za episkopa valjevskog dosadašnji vikarni episkop mohački Isihije (Rogić).
Također, za vikarne episkope patrijarha izabrani su jeromonah Jerotej (Petrović), subrat pravoslavnog samostana sv. Mihaela Arhanđela u Kovilju s titulom episkop toplički, jeromonah Sava (Bundalo), subrat manastira sv. Petke u Zagrebu, s titulom episkop marčanski i arhimandrit Justin (Jeremić), s titulom episkop hvostanski. Arhimandrit Damaskin (Grabež), izabran je za vikara episkopa bačkog s titulom episkop mohački, a za vikara episkopa düsseldorfskog i sve Njemačke izabran je arhimandrit Jovan (Stanojević), s titulom episkop humski. No ime novog mitropolita zagrebačko-ljubljanskog nije osvanulo. Zašto i njega episkopi nisu izabrali? Dio odgovora na to pitanje možda se skriva u pisanju srbijanskih medija uoči zasjedanja Svetog Arhijerejskog Sabora SPC-a, koji su predviđali da bi se mogao odgoditi izbor i zagrebačkog i crnogorskog mitropolita, jer se kalkuliralo da bi se tako i dalje omogućilo patrijarhu Porfiriju administriranje Zagrebačko-ljubljanskom mitropolijom s jedne strane, a s druge u Crnoj Gori tražio balans između snaga koje su bile za i protiv Joakinijeva imenovanja Amfilohijevim nasljednikom. Međutim, političke prilike u Crnoj Gori i pritisak koji se stvorio upravo u vrijeme zasjedanja Sabora, iznjedrio je imenovanje u Crnoj Gori. U iščekivanju novog mitropolita zagrebačko-ljubljanskog mediji se nisu razmetali imenima.
Štoviše, gotovo da ih nije ni bilo. U kuloarima su se spominjala imena nekih aktivnih episkopa, a mnoge je nedavna zajednička fotografija patrijarha Porfirija i dalmatinskog episkopa Nikodima sa šibenske rive ponukala na zaključak kako je upravo on jedan od najizglednijih kandidata. Međutim, to se nije dogodilo, pa je upravljanje Zagrebačko-ljubljanskom mitropolijom i dalje ostalo u rukama patrijarha Porfirija.
Prema nekim razmišljanjima to je i bila želja patrijarha Porfirija, jer se procjenjuje da je njegov utjecaj u Hrvatskoj i dalje značajan, pa ne treba žuriti u traženju njegova nasljednika. A da mu je Hrvatska i dalje važna, Porfirije je pokazao netom nakon izbora za patrijarha, kada je vrlo brzo posjetio Hrvatsku, prvu liturgiju kao patrijarh služio u Zagrebu, pohodio potresom stradale na Baniji i u javnim nastupima dao do znanja da mu je službovanje u Hrvatskoj bilo itekako važno. U tim se nastupima patrijarh Porfirije dotaknuo i nezaobilazne teme o kanonizaciji blaženog kardinala Alojzija Stepinca, kojega je postupno nijansirao od crnih do sivih tonova, zbog navodnih pisama koje je imao prilike vidjeti do teze da Stepinac nikako ne može biti zločinac.
No još uvijek nije se vratio na svoj nekadašnji stav da je Stepinac svetac Katoličke crkve i da druga Crkva, pa tako i SPC, nemaju veze s tim. Kao da ga je patrijarh Porfirije zaboravio otkako je otišao u Beograd. Ali kako je i dalje, zbog činjenice da u Zagrebačko-ljubljanskoj mitropoliji nije izabran njegov nasljednik, u Zagrebu ostao “jednom nogom”, možda u vremenu koje dolazi treba tražiti priliku da se i to dogodi. Pa se rastereti unaprijed i njegova nasljednika, čiji izbor Zagreb s nestrpljenjem iščekuje.
