Pahomije je dobro poznavao što sve narušava zajednički život u samostanu. Tražio je od svojih redovnika da odlože djela tame. A za njega djela tame su: 1. sporovi, 2. prepirke, 3. mržnja, 4. oholost naduta duha i 5. mrmljanje. Ljudi su skloni klevetati i govoriti što nije istina. Svakog redovnika koji se nije oslobodio klevetanja i laži trebalo je opomenuti dva puta. Nakon dviju opomena, ako se ne bi popravili, isključili bi ih tjedan dana iz zajednice. Tijekom tog tjedna živjeli bi samo o kruhu i vodi. Bratu koji kleveće i laže neće se oprostiti dok čvrsto ne obeća kako će prekinuti klevetati i lagati.
Svjedoci smo svakodnevno kako ima osoba koje se zbog svake malenkosti i sitnica srde i svađaju. Pahomije naglašava da brata koji je srdit i svadljiv treba sedam puta opomenuti. Ako se ne popravlja, onda ga se vrati na zadnje mjesto.
Ima osoba koje su sklone naškoditi i nevinoj osobi. Trude se svim silama dokazati laži protiv drugih. U samostanu redovnik to može činiti pretpostavljenima ili podložnima. Takve redovnike opominju tri puta. Brbljanjem se kvare duše bezazlenih. Za one koji brbljaju i kvare duše bezazlenih Pahomije je odredio čak šibanje pred samostanom. Po tome se vidi koliko je smatrao negativnim brbljanje.
U Svetom pismu često se spominje mrmljanje. Mrmljanje na poseban način narušava zajednički život. Lijene osobe često mrmljaju na svoje pretpostavljene kako ih muče teškim poslovima, pa i neki redovnici mrmljaju.
Onome redovniku koji mrmlja treba pokazati pravu istinu i opomenuti ga ako mrmlja bez razloga.
Ako bi nastavio mrmljati i nakon razboritih opomena, trebalo ga je smatrati bolesnim i staviti u bolesničku sobu. A ako je netko s pravom mrmljao na poglavara, onda treba kazniti poglavar koji je nepravedno postupio prema njemu.