U legendi o frulašu iz Hamelina gradski su oci odbili platiti ono što su obećali, uvjereni da su gradu uštedjeli novac, a cijenu te štednje shvatili su tek kada su ulice ostale bez djece. Stoljećima poslije gradovima nije potreban frulaš; dovoljno je djecu izbrisati iz proračuna. Mostar je ove godine dobio rekordan proračun od 162,8 milijuna KM, ali u njemu nije pronađeno približno 450.000 KM za nastavak potpore novorođenoj djeci.
Roditelji djece rođene od početka godine nisu mogli ni predati zahtjev jer Grad nije donio odluku na temelju koje bi Centar za socijalni rad mogao zaprimati zahtjeve. Nakon višemjesečne šutnje doznali su da isplate neće biti ni ove godine, a nastavak mjere ne planira se ni u sljedećem razdoblju. Potpora se, ovisno o broju djece u obitelji, kretala od 300 do 10.000 KM. Nije mogla preokrenuti demografski slom, ali je pokazivala da Grad prepoznaje barem dio tereta koji dolazi s novim životom. Za njezin nastavak trebalo je približno 450.000 KM, svega 0,28 posto ovogodišnjega proračuna. Proračun je popis političkih prioriteta preveden u brojke, a izostanak toga iznosa iz rekordne gradske blagajne pokazuje da su novorođena djeca pala ispod crte onoga za što se novac mora pronaći. Mjera formalno nije ukinuta, samo nije donesena nova odluka koja bi omogućila njezin nastavak. Administracija je tako pronašla savršen način da pomoć nestane, a da nitko ne mora podignuti ruku za njezin nestanak. Roditeljima ta pravna nijansa malo znači jer se od nje ne mogu kupiti pelene. Politička odgovornost ipak ima imena. HDZ BiH, iz čijih redova dolazi gradonačelnik Mario Kordić, svojedobno je ovu potporu predstavljao kao vlastiti projekt i dokaz "odgovornog i sustavnog rada".
Nekoliko godina poslije isti HDZ i ista gradska administracija pustili su da mjera nestane bez pristojnosti da roditeljima objasne zašto. SDA se pritom ne može pretvarati u začuđenog promatrača jer njegovi vijećnici čine okosnicu vladajuće većine koja je dogovarala i usvojila proračun. Stranka je imala priliku tražiti taj iznos, predložiti amandman ili odbiti proračun bez potpore novorođenima. Ako je to učinila, javnost za taj pokušaj ne zna. Ako nije, njezina je šutnja postala dio odluke. Pred izbore će se HDZ BiH i SDA ponovno predstaviti kao nepomirljivi branitelji dvaju naroda, uvjeravajući birače da jedni druge jedva uspijevaju spriječiti u uništavanju Mostara. Proračun otkriva drukčiju stvarnost. Kada treba rasporediti funkcije, ustanove i milijune, razlike se nekako mogu premostiti. Kada treba pronaći manje od tri desetinke postotka proračuna za novorođenu djecu, ostaju šutnja, prebacivanje odgovornosti i potraga za tuđom krivnjom. Stranački odbori pišu scenarij toga predizbornog kazališta, kandidati su odavno dobili svoje uloge, a račun nakon spuštanja zastora ostaje roditeljima koji su mjesecima čekali odgovor o potpori za dijete koje su u međuvremenu sami nastavili podizati. Upravo oni snose posljedice političke igre u kojoj se dvije stranke pred javnošću sukobljavaju, a iza zatvorenih vrata zajedno upravljaju. Posebnu gorčinu ovoj priči daje jezik istih političkih struktura.
Malo se gdje kao kod nas toliko glasno govori o obitelji, natalitetu, ostanku mladih i svetosti života, a tako brzo gubi zanimanje kada dijete prestane biti riječ u govoru i postane čovjek sa stvarnim potrebama. Dijete je najlakše voljeti dok je simbol jer tada ne traži vrtić, pedijatra, školsku užinu, siguran dom ni zaposlenog roditelja. Problem počinje kada svetost života dobije lice, ime i račun. Političari vole fotografije s bebama jer bebe na fotografijama ništa ne pitaju. Prava obiteljska politika počinje nakon što se kamere ugase, u vrtiću, ambulanti, školskoj kuhinji i stanu čija stanarina pojede pola plaće. Ne sastoji se, naravno, od jedne naknade, ali se prepoznaje po tome što pomoć roditeljima ne ispari u administrativnoj tišini i što vlast razumije da zaštita života ne završava porodom. Mostarske ulice ovoga puta neće opustjeti uz zvuk frule. Praznit će se mnogo tiše, s jednim praznim stanom, jednim zatvorenim vrtićem i jednim razredom manje. Tek kada tišina postane dovoljno velika da je čuju i iz Gradske vijećnice, 450.000 KM moglo bi izgledati kao najskuplja ušteda u povijesti grada.
Otvori KEKS Pay
