Tim je riječima Dragan Babić, specijalist neuropsihijatar iz Mostara, nedavno započeo razgovor za Večernji list. Rečenice su bile na mjestu. I tada, a i ranije, kada nam je davao intervju za vrijeme "Psihijatrijske subote" i drugih događaja. Govorio je o mentalnom zdravlju, pritiscima, ljudskoj psihi, potrebi za razumijevanjem i pomoći.
Međutim, ugledni psihijatar, čini se, na ljetovanju je pokazao i neku drugu stranu. Rado bismo povjerovali da je sve samo posljedica ekstremnih vrućina o kojima je i sam govorio kao o jednoj od opasnosti ovog ljeta, ali ono što se moglo čuti i vidjeti sugerira nešto znatno ozbiljnije. Jer, što god da se dogodilo na toj plaži u Makarskoj, ponašanje čovjeka koji bi trebao liječiti ljude, razumjeti ih i pomagati im u najtežim trenucima, ne može se opravdati uvredama, omalovažavanjem i riječima koje ostavljaju trag.
Sreća u nesreći je da ga nitko ozbiljan nije ni pokušao opravdati. A znalo se kod nas dogoditi da se, ako je "netko naš", odmah pronađe obrambeni refleks, objašnjenje, relativizacija ili ona poznata rečenica: "Nije baš tako bilo." Preko ovakvih stvari ne prelazi se lako, osobito ako pogrdne riječi izgovara čovjek čija bi profesija trebala biti suprotna svemu tome. Psihijatar nije netko tko bi ljude trebao gurati prema dnu, nego im pomoći da se s dna podignu.
Posebno je teško kada su u takvoj situaciji djeca. Ona još rastu, oblikuju se, pamte riječi odraslih i nose ih sa sobom. Možda će se netko od njih jednom u životu zapitati što im je taj čovjek govorio i zašto. A ako kasnije pročitaju da je riječ o uglednom psihijatru, čovjeku koji je davao dobre savjete, pisao knjige i govorio o ljudskoj psihi, tada cijela stvar postaje još mučnija.
U Bosni i Hercegovini, zemlji u kojoj su ubojstva, samoubojstva, depresija, tjeskoba i razoreni životi prečesto samo statistika, mentalno zdravlje trebalo bi biti tema najveće odgovornosti. Umjesto da se ljudi ohrabre potražiti pomoć, ovakvi slučajevi ih mogu dodatno udaljiti od nje. A to je opasno.
Zato nakon svega ostaje gorak dojam i rečenica koja zvuči kao upozorenje. Ugledni škotski psihijatar Ronald Laing jednom je napisao: "Kad bih otišao u mnoge psihijatrijske bolnice tražeći pomoć, bilo bi to poput Azteka koji trče prema ustima španjolskih topova tražeći spas."
Što reći nakon svega? Možda samo: oprostite nam na Dabiću, pardon, Babiću. Svaka sličnost, naravno, slučajna je.
Otvori KEKS Pay
