U nedjelju koja prva dođe počet će klimatološko proljeće, pa se mnogi nadaju da će BiH konačno ogrijati sunce. U nedjelju, 1. ožujka, pada Dan neovisnosti BiH. Federalna Vlada proglasila je 2. ožujka, koji pada u ponedjeljak, neradnim danom u Federaciji BiH. U RS-u Dan neovisnosti BiH potpuno ignoriraju. Na referendumu 29. veljače i 1. ožujka 1992. godine referendumsko pitanje glasilo je: “Jeste li za suverenu i neovisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?” Na tom referendumu glasovalo je ukupno 2,073.568 glasača (uz izlaznost od 63,7 posto), od čega je čak 99,7 posto birača glasovalo za neovisnost BiH, a 0,3 posto bilo je protiv. Tada je SDS pozvao Srbe u BiH na bojkot tog referenduma i spriječio njegovo održavanje na prostoru gdje su Srbi bili u većini. Bh. Hrvati bili su taj jezičac na vagi koji je odlučio o neovisnosti bh. države.
HDZ BiH imao je primjedbu na referendumsko pitanje i postavio je zahtjev za nacionalnim kantonima. Iako taj zahtjev, poznat kao “Livanjsko pitanje”, nije razmatran u Skupštini BiH, bio je prihvaćen od međunarodne zajednice i kasnije ponuđen u raznim planovima i prijedlozima o budućoj BiH. HDZ-ov prijedlog za referendumsko pitanje glasilo je: “Jeste li za suverenu i neovisnu Bosnu i Hercegovinu, državnu zajednicu konstitutivnih i suverenih naroda, hrvatskog, muslimanskog i srpskog, u njihovim nacionalnim područjima (kantonima)?” Unatoč odbijanju promjene referendumskog pitanja od muslimanskog (bošnjačkog) političkog vrha, HDZ BiH i službeni Zagreb pozvali su bh. Hrvate da iziđu na referendum i glasuju za neovisnost. Tako je i bilo, a da su Hrvati bojkotirali referendum, BiH kao država ne bi mogla dobiti međunarodno priznanje.
Bh. Hrvati tako su postali jezičac na referendumskoj vagi koji je odlučio o neovisnosti BiH, a sada brojni bošnjački političari Hrvate doživljavaju kao kamen oko vrata te države o kojoj su odlučili. A Hrvati su zapravo zaglavni kamen BiH, unutarnje vezivno tkivo i europsko ljepilo koje BiH lijepi za Europu povijesno, civilizacijski, kulturološki... Za Dan državnosti BiH odabran je 25. studenoga; na taj nadnevak 1943. godine održano je prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a, na kojem je izričito naglašeno da Bosna i Hercegovina “nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, već i srpska, i hrvatska, i muslimanska”. Stalno je u vrijeme agresije na BiH i njezine obrane u svim pregovorima hrvatska strana bila tretirana u istoj mjeri koliko i srpska i muslimanska, odnosno bošnjačka (od 1993. godine). Washingtonskim sporazumom 1994. godine utemeljena je i hrvatsko-bošnjačka Federacija, a u Daytonsko-pariškom mirovnom sporazumu i Ustavu BiH (Aneksu 4 tog sporazuma) naglašena je suverenost i jednakopravnost triju konstitutivnih, tvorbenih naroda. I sve je funkcioniralo do početka 21. stoljeća, do nametnutih Barryjevih pravila i Petritschevih amandmana, koji su omogućili to da se konstitutivne Hrvate konstantno preglasava od brojnijih Bošnjaka. Četvrt stoljeća nakon toga Trumpova administracija konstatirala je kako SAD više u BiH neće podržavati stvaranje države nacije, a valja podsjetiti na to da je Europski sud za ljudska prava u dvjema odlukama jasno afirmirao ulogu konstitutivnih naroda i Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, rušeći tako prozirni projekt “građanske” države, zapravo nacionalne države jednog od triju tvorbenih naroda.
Sve češće smo svjedoci izvrtanja povijesti od nekih političara “povjesničara” koji nastoje rušiti temeljne postulate ZAVNOBiH-a, referendumskog pitanja o neovisnosti BiH, Washingtonskog i Daytonskog mirovnog sporazum i natkrovljujućih načela Ustava BiH o jednakopravnosti konstitutivnih, tvorbenih naroda. Najnoviji “biser” sarajevske političke čaršije je nacrt zakona o proporcionalnosti. Naime, bošnjački izaslanici u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH u parlamentarnu proceduru uputili su nacrt Zakona o proporcionalnoj zastupljenosti konstitutivnih naroda i ostalih u BiH. A s Marsa se vidi da je cilj tog (ne)mogućeg zakona potpuna marginalizacija konstitutivnih Hrvata u Federaciji, posredno i na državnoj razini. Ujedno je i svojevrsno ruganje vlastitom projektu “građanske” države. I ne samo to, nego potpuno ignoriranje Daytonskog sporazuma, Ustava BiH te eliminiranje sudbene vlasti i ovlasti. Kada bi eventualno političkim nasiljem prošao zakon o proporcionalnosti, otvorila bi se praksa da bošnjačka većina svojim neustavnim nasiljem može rušiti ustavne norme običnim zakonima. Tako bi domovi naroda izgubili smisao svog postojanja. Sve skupa “tjera” Srbe na rigorozni secesionizam, a Hrvate na traženje svoje federalne jedinice.
Povijest u BiH je i učiteljica i mučiteljica (su)života, a pamti se po prva dva slova: HU (Huni osvajači), BU (Bugari koje je protjerao kralj Tomislav), TU (Turci), AU (Austro-Ugarska) te JU ili YU (dvije Jugoslavije), a budućnost BiH trebala bi se pamtiti po EU (Europskoj uniji). Sreća je gleda, a (neki) đavo joj ne da! Za sada ne pomažu mrkva i batina; zbog neizglasavanja dvaju europskih zakona BiH je ostala bez europske financijske mrkve teške dvije milijarde KM. Dokle će trajati politikantska “smotra folklora” u BiH, teško je predvidjeti, a sve nas podsjeća na vic:
- Što NEMA svadljiv, netolerantan, psovač i lažov FOLKLORAŠ?
- Nema KUD! •
Otvori KEKS Pay
