Monsinjor Francesco Cavina novi je apostolski vizitator za župu Međugorje! Vijest o promjeni očekivala se posljednjih tjedana, a proteklog je vikenda dobila i konačni epilog, upravo u danima kad vjernici obilaze grobove svojih najmilijih, pouzdaju se i u znane i u neznane svece da im pomognu lakše podnositi boli i poteškoće, da im zahvale na onom što smatraju dobrim. O novom apostolskom vizitatoru ne znamo puno, ali njegov intervju za Il Timone budi nadu da će monsinjor Cavina biti sličan svojim prethodnicima. Jer sada već iz iskustva znamo da je papa Franjo u Hercegovinu, od pokojnog Hosera do Cavallija, slao ljude pune razumijevanja i solidarnosti, one koji osluškuju i ne donose odluke naprečac, ne ustraju na tvrdokornim stavovima i ne srljaju iz pogreške u pogrešku. Ili, da budem otvoren, šalje ljude suprotne hercegovačkim biskupima, koji u prošlosti nisu pokazivali pragmatičnost u odnosu prema međugorskom fenomenu i Hercegovačkom slučaju, otvorenim pitanjima koja još uvijek opterećuju našu svakodnevicu.
Netko će reći da apostolski vizitator nema ulogu u Hercegovačkom slučaju, no ako su, primjerice, brojni vjernici iz Mostara, Čapljine, Gruda i drugih hercegovačkih mjesta doživljavali Cavallija bliskijim sebi nego ovdašnje biskupe, onda očito apostolski vizitator ima puno važniju ulogu nego što mislimo. Jer upravo su Hoser i Cavalli u današnjem vremenu ulijevali nadu, nisu osuđivali, nisu nastupali s ratobornim stavovima i unaprijed stvorenim predodžbama da je nešto automatski pogrešno, nego su željeli saslušati i drugu stranu i njezine argumente. I zato se nadamo da će i prvi Lavov vizitator, monsinjor Cavina, biti sličan prethodnicima i da će, ako ništa, saslušati ljude kojima je dosta nametnute krivnje i maćehinskog odnosa koji se dodatno učvršćuje kreiranjem birokratskih problema s potvrdama i ponavljanjem već učinjenog jer nije dovoljan sakrament koji udijeli svećenik koji s vjernicima moli za cijeli zbor biskupa, već je bitan fokus na pojedinca.
Kako rekoh, Hoser i Cavalli znali su saslušati. Jesu li donosili odluke u ovim slučajevima? Pa i ne baš. Ali su dopustili da ih narod smatra svojima. A to je puno više nego što se na prvi pogled čini.
Općenito, volio bih da su neka ljepša vremena pa da možemo, poput provincijala hercegovačkog, slati isključivo poruke o brizi, ljubavi i pozornosti, ali ovo su složena vremena koja traže reakcije za narod kojem prijeti opstojnost na tisućljetnim ognjištima i zato vjerujem da bi apostolski vizitator trebao imati širi utjecaj od samog Međugorja, pobrinuti se i za odbačene, što bi bio preduvjet za smirivanje tenzija u Hercegovini. Teorijski, briga o odbačenima je postojala i u to sam se uvjerio u osobnom susretu s pokojnim monsinjorom Hoserom, ali očekuje se i nešto praktično kako bi Hercegovina konačno mogla izići iz opterećene prošlosti i živjeti u nekoj ljepšoj budućnosti, za dugoročnu dobrobit hrvatskog naroda u BiH. Jer pitanja o kojima govorimo teško su breme. Ona su kompleksna i slojevita, ne traže jednostrana rješenja, nego čovjeka velike duhovne snage, iznimnog intelektualca koji će, vođen Kristovim naukom, pomoći riješiti otvorena pitanja i donijeti osmijeh na lica vjernika. Svjestan sam da apostolski vizitator nema ovlasti samostalno rješavati sva pitanja, ali njegov autoritet, pristup i spremnost na dijalog mogu biti mnogo važniji nego što se na prvi pogled čini. Hoser i Cavalli to su već pokazali. Sada se nadamo da će njihovim putem krenuti i Cavina, i to u praktičnom smislu. Ako to pokrene, upisat će se u povijest.
I zato monsinjoru Cavini želimo dobrodošlicu u Hercegovinu, uz nadu da će uspjeti u misiji nastavka izgradnje Međugorja kao mjesta molitve za sve vjernike, ali i pridonijeti izgradnji jedinstvene Hercegovine u kojoj vjernik vjerniku zbog utega iz prošlosti neće biti vuk.
Otvori KEKS Pay
