Blagdan Velike Gospe svetkovina je Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, koja se slavi 15. kolovoza. Taj dan državni je blagdan u nizu država s katoličkim stanovništvom. Katolički vjernici Blaženu Djevicu Mariju, majku Isusa Krista, Kraljicu neba i zemlje, Kraljicu svega stvorenja i Kraljicu svijeta, nose na srcu i duši. Za hrvatski katolički puk Blažena Djevica Marija, Gospa, najvjernija je odvjetnica Hrvatske, Kraljica Hrvata. Hercegovačka franjevačka provincija nosi ime po Uznesenju Blažene Djevice Marije na nebo, pa je tako Gospa nebeska zaštitnica Hercegovine i Hercegovaca. Posebno je svečano u Širokom Brijegu i Posušju (gdje na blagdan Velike Gospe pada i Dan grada, odnosno općine), Međugorju i brojnim drugim sredinama u Bosni i Hercegovini, kao u Tomislavgradu (Seonica, Prisoje), Nevesinju, Kondžilu…
Mnoštvo vjerničkog puka pohodi brojna Gospina svetišta u svijetu, među kojima je ono u Međugorju među najposjećenijima. Katolička vjera i katolički vjernički puk tijekom stoljeća su doživljavali brojne kalvarije. Hercegovina je pravi fenomen kada je religija u pitanju. Naime, rijetko je gdje katolička vjera bila toliko krvavo proganjana kao u Hercegovini, a još je rjeđe negdje katolička vjera doživljavala tako golema uskrsnuća. Katoličanstvo na prostoru BiH postoji još od 6. stoljeća. No, turski osvajači i zavojevači srušili su svih devet samostana u Hercegovini, k tome na području čitave Bosne i Hercegovine još 30-ak! Osmanlije su porušili i oko 400 katoličkih crkava! Da ti pamet stane. Sve, naravno, u cilju islamizacije. Poštedjeli su tri samostana i dvije crkvice; trebao im je kršćanski puk radi – harača! I rada u rudnicima.
More je 1212. lađu na kojoj je sveti Franjo Asiški krenuo u smjeru Kristova groba bacilo na hrvatsku stranu Jadrana, a protivni vjetrovi vratili su je natrag, ali Franjin duh ostao je u hrvatskom narodu. I danas, kao rijetko gdje, njegov duh oplemenjuje mladiće i djevojke u Hercegovini. Granica iz 1699. uvjetovala je podjelu franjevačkog pastoralnog djelovanja pa su fratri iz Kreševa djelovali u većem dijelu Hercegovine do 1844., odnosno 1846. godine, kad su pravno dobili odobrenje da mogu obnoviti samostan u svom zavičaju. Stigli su u Čerigaj 1844., a potom Široki Brijeg 1846. godine, kada katoličanstvo u Hercegovini doživljava pravo uskrsnuće. Godine 1852. utemeljuje se kustodija, a Katolička crkva u BiH 1881. doživljava dodatno uskrsnuće – uspostavlja se crkvena organizacija i podjela na biskupije. Već 11 godina potom utemeljena je Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja Blažene Marije Djevice na nebo. Katolički je puk krajem 17. stoljeća u vrijeme rata između Osmanlija i Mlečana doživio demografski slom, a još veći u vremenu velike kuge između 1814. i 1818. godine. Nije bilo bajno ni u Kraljevini Jugoslaviji, a nova velika kalvarija dogodila se u vrijeme Drugog svjetskog rata i poraća, kada su stradala 19.463 katolika iz male Hercegovine te ubijeno 66 hercegovačkih fratara i 15-ak pripadnika Mostarsko-duvanjske biskupije.
No, nevjerojatno je (onima koji ne vjeruju) to da je nakon zlosilja boljševičkog režima u Hercegovini naglo poraslo zanimanje mladih za svećenička zvanja! Prema podacima fra Ante Marića, 1971. godine u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji obuklo se 25 fratara! Fra Ante je kazao to da je jedno vrijeme Kazneno-popravni dom Zenica bio najbrojniji “samostan” hercegovačkih fratara! Naime, tih olovnih komunističkih godina u KPD-u Zenica zajedno se u jednom trenutku moglo naći čak 30-ak franjevaca! Više je nego zanimljivo to da je najviše katoličke vjere baš ondje gdje je najviše ugnjetavana i proganjana. Komunističke vlasti pokušavale su katoličkom puku nametnuti svoju “religiju”, a narodu je nemoguće zatvoriti oči i usta pa je kroz zdrav narodni humor ismijavao one koji su ga pokušavali “preodgojiti”.
Jedan se dječak obratio svećeniku:
- Učitelj nam kaže da nema Boga.
- Nema ga do Šentilja (graničnog prijelaza između SFRJ-a i Austrije), a poslije ga ima – rekao je u šali fratar i lijepo poučio dječaka o Božjoj opstojnosti.
Ponovit ćemo prispodobu koja se dogodila na jednoj ideološkoj “konferenciji” u hercegovačkom selu. Politički komesar u jednom je trenutku viknuo:
- Dakle, dobro upamtite to da od danas nema Boga!
- Znači da ga je bilo – uzvratio je neki inteligentni, hrabri i duhoviti starac.
Nedavno nam je dr. fra Andrija Nikić ispričao to kako je fra Vojo Mikulić doživio spaljivanje franjevačke knjižnice i matičnih knjiga u Širokom Brijegu 1947. Dok je gledao kako plamen guta nešto što je i više nego vrijedno, fra Vojo je plačući kazao:
- Žalije mi je matičnih knjiga koje spaljuju komunisti nego pobijene braće fratara! Fratre će Bog opet pomladiti, a podataka iz matičnih knjiga više nema.
Rekao je da mu je kulturocid u Širokom Brijegu teže pao nego kazna zatvora. U zatvor je dospio i fra Jozo Zovko nakon ukazanja u Međugorju. No, na mladima i vjera ostaje, što zorno pokazuju rijeke mladih na Mladifestu u Međugorju. Kad su neki hodočasnici u Buhovu na putu između Širokog Brijega i Međugorja pitali neku baku mogu li odatle stići u međugorsko svetište Kraljice Mira, uzvratila je:
- Odavde su neki otišli i do na kraj svita!
A sada u Međugorje stižu vjernici sa svih krajeva svijeta!
Otvori KEKS Pay
