Inat-politika u Bosni i Hercegovini nije novost. To je konstanta daytonske BiH u proteklih 30 poslijeratnih godina. Kombinacije ucjene i inata (štetnog prkošenja) u pravilu su blokirale procese, produbljivale krize i tjerale ljude u potragu za nekim drugim mjestom za život. Protekloga tjedna doslovno je blokirala povezivanje BiH s Europskom unijom. Već dogovoreno svečano otvaranje novoizgrađenog graničnog prijelaza Gradiška zaustavio je bošnjački predstavnik u Upravnom odboru Uprave za neizravno oporezivanje BiH Zijad Krnjić, i to tako što je spriječio usvajanje Pravilnika o unutarnjoj organizaciji UNO-a. Bez tog podzakonskog akta nema ni angažmana bh. carinika na novom graničnom prijelazu, pa ni njegova otvaranja.
Sam pravilnik nije sporan, ali je Krnjić usvajanje uvjetovao prihvaćanjem financijskog poravnavanja, odnosno nove raspodjele poreznih prihoda između entiteta. Otvaranje graničnog prijelaza otkazano je, a jedini koji su ga zasad prešli su premijer RH Andrej Plenković i članovi hrvatskog državnog izaslanstva koji su došli u Banju Luku, gdje su nazočili nizu događaja bitnih za tamošnju malobrojnu hrvatsku katoličku zajednicu.
Osim međudržavnog skandala, Krnjić je izazvao i konkretne probleme i gubitke velikom broju građana BiH. Izgradnja prijelaza, uključujući i novi most preko Save, trajala je punih pet godina. Njegovim stavljanjem u funkciju trebao bi biti ubrzan i olakšan protok ljudi i roba između BiH i EU. Godinama je stari, neuvjetni granični prijelaz Gradiška bio noćna mora za putnike i vozače kamiona koji su na ulazak u zemlju ili izlazak iz nje znali čekati i po 15 sati.
Unatoč tome, Krnjićeva blokada otvaranja novog graničnog prijelaza nije naišla na kritike bošnjačkih medija i javnosti. Brojni političari otvoreno su ga podržali jer je netko iz Sarajeva hrvatskim i srpskim predstavnicima “pokazao zube”. Već zaboravljeni bivši ravnatelj mirovinskog zavoda FBiH prometnuo se u svojevrsnog nacionalnog heroja, i to tako što je spriječio otvaranje graničnog prijelaza s EU. Treba li uopće spominjati da je taj granični prijelaz mnogo potrebniji BiH, njezinim stanovnicima i gospodarstvu nego Hrvatskoj i EU!?
Iz sarajevskih reakcija to se ne može zaključiti. Ucjenjivanje “bošnjačkog Dodika” naišlo je na potporu “njegove” javnosti. Iste one koja Dodika žestoko optužuje kada on, poput Krnjića, blokira neke druge političke procese. Ta doza mazohizma u bh. politici nije novost, a ovo nije ni usamljen primjer. Europski put mjesecima je blokiran jer ga bošnjački i srpski političari koriste za pokušaje ostvarenja unutarnjih dnevnopolitičkih ciljeva.
Ucjenjujući jedni druge, zapravo, cijelu zemlju vuku unatrag i udaljavaju je od pridruživanja EU. Hoće li ih zbog toga glasači kazniti iduće godine na izborima? Vjerojatno neće jer reakcije pokazuju da birači podupiru inat-politiku. Zato je slučaj “Gradiška” vrlo simboličan, ali ne i usamljen primjer kako se s bh. strane ruše mostovi prema Europi.
Ništa jasnije i konkretnije ne povezuje i ne približava BiH Europskoj uniji od novog mosta i modernog prijelaza. Ako njihovo “miniranje” proizvodi heroje u dijelu javnosti, izlišno je raspravljati o skepticizmu prema procesu proširenja unutar samog EU. Jer, kako nekome u Danskoj ili Luksemburgu objasniti da BiH doista treba u EU ako se u toj istoj zemlji slavi one koji, praktički, fizički blokiraju povezivanje s Unijom. Premijera Plenkovića čak se naziva “ilegalcem”, i to samo zato što se usudio prijeći preko mosta koji je financirao EU. A on je, kao najveći zagovornik europske BiH, i na takav, simboličan način, htio pokazati da mostovi ne smiju razdvajati, već povezivati ljude. Osobito s EU.
Otvori KEKS Pay
