Večernji List - najnovije vijesti iz Bosne i Hercegovine, svijeta, sporta, kulture i showbiza
Naslovnica Kolumne

Kad ruča ‘obitelj europskih naroda’, neki ostanu gladni

13. veljače 2021. u 09:16 0 komentara 184 prikaza
europski lideri 2021
Foto: XINHUA/PIXSELL

Subota 6. veljače

NA LJESTVICI MINIMALACA U EUROPSKOJ UNIJI HRVATSKA PRI DNU

Kako izvještava Eurostat – Hrvatska je u siječnju bila u skupini zemalja Europske unije s najnižom minimalnom plaćom, te upozorava na goleme razlike među zemljama članicama. Bugarska s minimalnom plaćom od 332 eura mjesečno na samom je dnu ljestvice, u Mađarskoj, Rumunjskoj i Letoniji bila je u rasponu od 440 do 500 eura, a slijedi Hrvatska s 563 eura. Niža od šesto eura bila je i u Češkoj i Estoniji. Tako Hrvatska od istraživanja do istraživanja, od ljestvice do ljestvice, dijeli dno s europskom sirotinjom ili je na samom dnu. Europskoj uniji često se tepa da je to “obitelj europskih naroda”. Zamislite sada kako “minimalni” iz te obitelj sjede za ručkom te kako neki dobiju šest puta manje juhe, šest puta manje glavnog jela, manje salate, manju čašu vina... pa se toliko manje i nasite nego najimućniji. Nisam slučajno upotrijebio glagol “nasititi se”, jer u najsiromašnijm zemljama EU, među kojima je i Hrvatska, ima podosta ljudi na rubu gladi. A ima i gladne djece, koje onda škole nahrane besplatnim ručkom. Svako četvrto dijete u Hrvatskoj živi u riziku od siromaštva, a učenici koji i u školama ostaju gladni česta su tema u medijima. U “obitelji europskih naroda”.

Nedjelja 7. veljače

HRVATSKA KORIST OD ISKLJUČIVOG GOSPODARSKOG POJASA U TOME JE ŠTO JE NEĆE BITI

Zbog pohlepe svojih ribara Talijani su nas dvadesetak godina, pritišćući Bruexelles koji je pritiskao nas, sprečavali da proglasimo isključivi gospodarski pojas (IGP) u Jadranu. Premda su od proglašenja ZERP-a, kad je Sanaderova Vlada iz zabrane lova izuzela članice EU, godišnje u njemu, dakle, u hrvatskom moru, lovili ribe za 200 miilijuna eura, i hrvatske su vlasti godinama bile protiv toga proglašenja. No odjednom se, pošto su Talijani proglasili svoj IGP, kao psić koji trči za svojim gazdama požurila i hrvatska Vlada. Nije bilo više pritisaka iz Rima i Bruxellesa, dapače, bilo je poticaja, pa se bogme Plenković “ohrabrio” i dobismo slavni IGP. To more i u našem i u talijanskom IGP-u ionako postaje more EU, pa će hrvatsko biti ono što neće biti hrvatsko, a hrvatska korist bit će u tome što je neće biti. Talijani će svojom ribarskom flotom i dalje pustošiti u hrvatskom IGP-u, a mogli bismo i mi loviti u talijanskom da imamo čime. Jadran će biti zaštićen od ribara izvan EU, a u svom IGP-u Hrvatska će moći iskorištavati snagu mora, vjetra i struja. I što je historijski važno – u njemu će moći graditi umjetne otoke. Kraj više od tisuću postojećeih od kojih su mnogi nenastanjeni!

Ponedjeljak 8. veljače

ŠKORO SE ODREKAO SVOGA IMENA, MOŽDA MU KRENE

Domovinski pokret Miroslava Škore odsad je samo Domovinski pokret, bez imena svoga osnivača. Hvala Bogu, otpalo je barem nešto, stari naziv je bio osobito zabavan – izjednačavao je domovinu s jednim zabavljačem koji baš ni po čemu nije bio kvalificiran za to. Činjenice pak govore da je u Škorinoj karijeri domovina pjevaču poslužila uglavnom za to da se silno obogati, uz obilje novca i omiljenosti kod publike bio se toliko umislio da se vidio na dva zagrebačka brda, prvo na Pantočaku, a potom, nakon neuspjeha, i u Banskim dvorima. S oba je tresnuo, ali nije promijenio retoriku – on i narod su jedno, nastavljat će Hrvatsku vraćati narodu, a narod mu uzvraća tako da u anketama stoji sve slabije.

Škoro ponavlja sudbinu mnogih neuspješnih ili kratakotrajnih političara koji su slavno ime stekli ili u bivšoj državi (Marko Veslica, Vlado Gotovac, Dražen Budiša...), ili u sportu (Ćiro Blažević, Lino Červar, Željko Jerkov, Mirko Filipović...), ili u glazbi (Siniša Vuco, Sandra Bagarić), ili u natjecanju za miss Hrvatske (Katarina Prnjak i Natalija Prica-Oreški) itd. Ali budući da je svoje ime uklonio iz naziva stranke i tako rasteretio sebe, možda Škoro potraje koji dan više.

Utorak 9. veljače

KERUM I VUCO NISU ZA ČISTUNCE, ALI IMAJU BIRAČE

Kakav čovjek treba biti gradonačelnik Splita? Vidjet ćemo zna li to sam Split, a nude mu se među ostalim dva osebujna lika, koji zasad imaju iznimne kvalitete – o njima se puno priča. Uspješni pjevač Siniša Vuco izabran je za predsjednika splitskog HSS-a i odmah je najavio kandidaturu za prvog čovjeka grada, a mediji podsjećaju da je sklon incidentima, da je navodno mlatio suprugu, vozaču nekog auobusa prijetio pištoljem, vrijeđao kolege glazbenike i tako dalje.

Drugi razglašeni kandidat je Željko Kerum; on nije sklon nasilju, ali je majstor psovke, pa se citiraju njegove riječi jednoj novinarki: “Vi ste govnari! Što ne pišeš o onim klošarima koji kradu državu, a ne o meni dobrotvoru. Što blejiš, budalo glupa. Ajde u p...u materinu”. Vuci i Kerumu čistunci ne bi dali nikakvih šansi, ali im šanse daje iskustvo. U tridesetak godina hrvatske samostalnosti i za gradonačelnike i za Sabor i za druge političke dužnosti birani su i agresivci i psovači i osobe sklone drugim nepodopštinama, a neki i više puta. Zacijelo u biračima ima sklonosti prema takvim ljudima jer zapravo izražavaju njihove pritajene osobine, no puno je gora sklonost lopovima, koji su također slika mnogih svojih birača.

Srijeda 10. veljače

DVA ŽESTOKA UDARCA SRBIJI IZ SAD-a – FILMSKI I POLITIČKI

U jednom danu Srbija je iz Amerike doživjela dva udarca, a oba je dobila zbog nesnošljivosti prema susjedima. Američki joj je predsjednik Biden čestitao Dan državnosti, ali bi u Srbiji voljeli da nije, jer je u čestitki poziva na priznanje Kosova. Vučić mu je zahvalio, ali i podsjetio da je američkim dužnosnima u Bijeloj kući “u lice” kazao da na priznanje ne pristaje. Istodobno, dnevni list Los Angeles Times objavio je izrazito negativnu kritiku o srpskom filmu “Dara iz Jasenovca”, što je izazvalo pravu provalu gnjeva redatelja filma Petra Antonijevića i srpske javnosti koja očekuje da “Dara iz Jasenovca” dobije najvišu svjetsku nagradu.

LA Times piše da film “smrdi na skupljanje bodova u dugotrajnoj regionalnoj svađi”, da je “neskriveni antihrvatski i antikatolički naboj... očito dizajniran kao oružje u sadašnjim sukobima Srba i njihovih susjeda”, te da je “najciničnije od svega” što će Srbija kandidirati za Oscara to “manipulativno djelo”, o kojem porazno piše i najugledniji filmski časopis Variety. Zagreb i Priština nisu ovaj put ni prstom maknuli, a u “regionalnoj svađi” dobili su zadovoljštinu sunovratom Srbije na najvećem svjetskom političkom i filmskom tržištu – u Americi.

Četvrtak 11. veljače

AMERIČKA JE POLITIKA POKVARENA I TO PRIZNAJE

Demokracija u Americi je poput zgodne žene, ali vi ne smatrate da je baš tako zgodna ako vam se ne poda, pa je odlučite – silovati. Tako je uoči posljednjih američkih predsjedničkih izbora stvoren neformalni savez ljevičarskih aktivista i poslovnih divova koji je prisilio savezne države da promijene izborne sustave i zakone o glasanju te su “regrutirane vojske izbornih promatrača i milijuni ljudi natjerani da prvi put glasuju poštom”. To piše ni manje ni više nego časopis Time koji oblikuje mnijenje američke elite.

List ističe da je Trump, ukazujući na nepravilnosti koje su bile planirane i tvrdeći da je žrtva izborne krađe, “na neki način bio u pravu”. Dobro financirana kabala moćnih ljudi, iz različitih industrija i ideologija, zajedno je radila iza kulisa kako bi utjecala na percepciju, promijenila pravila i zakone, usmjerila medijsku pozornost i nadzirala protok informacija. Ali, Bože sačuvaj, nije to bila zloporaba demokracije, oni nisu namještali izbore, ojačali su ih, i vjeruju da javnost mora shvatiti krhkost sustava kako bi demokracija u Americi opstala. Amerikanci se diče svojom demokracijom, ali mogu se podičiti i spremnošću da svoju političku pokvarenost – priznaju.

Petak 12. veljače

ŠTO JE SVE PAPA MORAO ZNATI O SPC-u

U povodu Stepinčeva, apostolski nuncij u Hrvatskoj Giorgio Lingua kaže: “Mješovita komisija stručnjaka Katoličke crkve i Srpske pravoslavne crkve nije donijela one rezultate koje je papa Franjo očekivao. Sve je stoga povjereno dubljem proučavanju, ne kako bi se preispitala svetost blaženog Alojzija, nego jesu li okolnosti zrele za kanonizaciju unatoč mnogim prijeporima.”

Nuncij nastoji iskupiti papu Franju jer prijepora nema. Nema ih za hrvatski narod, nije ih bilo ni za papu Ivana Pavla II. i papu Benedikta XVI., a da je neprijateljstvo SPC-a prema Stepincu trajno, to je i papa Franjo zasigurno znao. Da Srpsku pravoslavnu crkvu dobro poznaje, vidjelo se i po tome što je patrijarha Irineja, huškača na agresiju na Hrvatsku, tako snažno doživio da ga je nazvao – velikim patrijarhom. A da je “velik”, Irinej je pokazao i kad je njegova Crkva, što je papa također morao znati, prije petnaestak godina svecima proglasila dvojicu četničkih zločinaca iz Drugog svjetskog rata, Milorada Vukojičića Macu i Slobodana Šiljka, o kojima je svjedočio i srpski glumac Miša Janketić, čiju su majku svetački – zaklali.

Što god u nezapamćenoj sklonosti pape takvoj Crkvi bilo posrijedi – nedostatak osjećaja za sveto ili neki interes – Hrvatima nije utjeha.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.