05.04.2026. u 14:02

Na samom početku Svetog pisma piše: “A bijahu oboje goli – čovjek i njegova žena – ali ne osjećaju stida” (Post 2,25). Čovjek i njegova žena spoznali su kako su goli nakon što ih je prevarila zmija

Na samom početku Svetog pisma piše: “A bijahu oboje goli – čovjek i njegova žena – ali ne osjećaju stida” (Post 2,25). Čovjek i njegova žena spoznali su kako su goli nakon što ih je prevarila zmija. Pobojali su se Gospodina i skrili. Bog ih traži. Zatim sam Gospodin im daje odjeću: “I načini Jahve, Bog, čovjeku i njegovoj ženi odjeću od krzna i odjenu ih” (Post 3,21).

Smatra se da su ljudi počeli nositi odjeću prije gotovo 200.000 godina. Odjeća i obuća na prvom mjestu bile su im zaštita od hladnoće, ali i od sunca. Zatim, u pitanju su bili društveni razlozi, a od 19. st. u pitanju su i moda i estetika. U vrijeme moga dječaštva imali smo svi, kao i odrasli, “nosnu” i “misnu” odjeću. “Nosnu” za radne dane, a “misnu” na odlazak u crkvu nedjeljom.

O načinu odijevanja prvih redovnika govorili su i pisali njihovi osnivači. Sv. Benedikt posvetio je toj problematici 55. poglavlje Pravila. Benedikt je bio razborit i uviđajan čovjek. Nije robovao uniformiranosti. Znao je da njegovi redovnici žive na različitim mjestima. Zato je odmah na početku odredio da se ima na umu prilike i podneblja u kojima žive. Opat je trebao prosuditi čime će se koristiti oni koji žive u hladnim (npr. Galija), a čime oni koji žive u toplim krajevima (npr. Egipat). Njegovi redovnici imali su po dvije tunike i kukule (kraći ogrtač). Zimske su bile izrađene od vune, a ljetne od laganijih tkanina. Pazili su da odjeća i obuća budu prikladne. Posebno se pazilo da dužina bude odgovarajuća.

I u Benediktovo vrijeme ljudi su se razvrstavali i po odjeći. Posebno je kod monaha volio skromnost. Tražio je da se benediktinci ne brinu o boji i kakvoći odjeće. Oni koji bi išli na put dobivali bi malo kvalitetniju odjeću, ali su je odmah nakon povratka vraćali opranu i lijepo složenu. Opat je trebao paziti da ne koriste svoje posebne predmete, pa ni za posteljinu. Za Benedikta želja za posjedovanjem jak je porok. A tražio je da svaki monah treba imati što je tada bilo potrebno: kukulu, tuniku, čarape, cipele, pojas, nožić, pisaljku, iglu, rubac i pločice za pisanje. Opatu je opskrbnik pomagao brinuti se o toliko stvari u samostanima.

Ključne riječi

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije

Kupnja

Pretplata