Zahtjevno je održavati ravnotežu između dviju osoba, a pogotovo u zajednici. Samostansku zajednicu čine osobe različitih navika, potreba i želja. Neki samostani i danas imaju više od 200 redovnika. Možemo zamisliti koje su sve razlike među tolikim osobama. Koliko je trebalo snage za sačuvati zajedništvo te vanjski i unutarnji mir tih velikih zajednica.
Sveti Benedikt govori u 54. poglavlju Pravila o primanju pisama i manjih darova. Čovjek je komunikativno biće. Izražavao se znakovima i slikama, zatim pismom. I darovi, ma kako bili neznatni, znak su komunikativnosti. To su sve sredstva uspostavljanja i održavanja odnosa. Benedikt je zabranio svojim redovnicima pisati i primati pisma. Onaj koji je htio pisati i slati pisma trebao je tražiti opatovo dopuštenje.
Isto tako, zabranio je primati i darove, pa taman to bili i pobožni predmeti. Nisu mogli primati ništa bez opatova znanja. Čak ako bi i roditelji ili netko od rodbine poslali svome sinu ili rođaku u opatiju neki mali dar, oni ga nisu mogli uzeti bez opatova odobrenja. Neki redovnici nisu dopuštali posjete u opatijama. Benedikt je dopuštao roditeljima posjetiti svoje sinove u opatijama. Danas nam se može činiti kako su to male stvari. Međutim, osnivači redova smatrali su kako i takve male stvari odvraćaju redovnika od puta prema savršenstvu i da te male stvari nisu beznačajne.
Benedikt izričito navodi kako bi trebao reagirati redovnik kad mu se ne dopusti primati pisma ili darove: "Brat kome je bilo poslano neka ne bude žalostan, da ne pruži prilike đavlu" (54,4). Nije lako izbrisati volju za posjedovanjem i potrošnjom iz srca. Jedan od razloga zašto je bilo zabranjeno primati darove jest i izbjegavanje privilegiranja pojedinaca. Oni koji bi mogli primati često darove ne bi mogli suzbiti u sebi pokazivanje svoje važnosti. A takav način rađa malo-pomalo duh pohlepe. Uspoređivanje jednih s drugima kod siromašnijih redovnika rađalo bi nezadovoljstvom. Narušila bi se ravnoteža u samostanima.
Otvori KEKS Pay
