Zar nam je trebala velika prirodna nesreća i nepogoda kako bismo shvatili da je svatko od nas ipak čuvar svoga brata? Sada nakon velike vodene kataklizme nitko ne postavlja pitanje narodnosti, nego je svatko spreman pomoći onome nepoznatom, osobi koja je glavom pobjegla od smrti i ostala bez ičega. To je za veliku pohvalu. Još će biti veće pohvale kada bismo u istom duhu i s ljubavlju obnovili sve što je priroda porušila. Tada bismo se uračunali među normalne i najbolje ljude. Svjedočili smo kako su drugi narodi u raznim zemljama pretrpjeli prirodne nepogode s više ili manje ljudskih žrtava. Primjeri su u SAD-u razni tajfuni i uragani s uništenim gradovima u Latinskoj Americi – Meksiku s blatnjavim poplavama koja je odnijela dosta života. Sjetite se nedavnih iznenadnih klizišta u SAD-u koja su zatrpala dosta ljudi. Gotovo svake godine negdje u Europi je bilo poplava, Njemačkoj, Velikoj Britaniji, a da ne kažem o potresu u Italiji. Do sada smo bili pošteđeni, ali sada smo došli na red da okusimo gorak život nakon vodene stihije - moć prirode. Nema oružja pravljenog od ljudske ruke koja može odoljeti takvim prirodnim silama. Nemoćni smo.
Kada gledam na TV-u izvještaje o silinama te vodene valove i moć uništenja te široko područje koje je voda preuzela pod svoje, plašim se, a u isto vrijeme shvaćam da smo mi ljudi jako slabi i ne bi se smjeli natjecati s prirodom, nego naučiti da živimo s prirodom. Do jučer je brat bratu držao nož ispod brade, spreman ga ubiti za komad zemlje. Pola duluma ili manje. Kako je došla voda, više se ne vidi granica između zemalja. Je li ono Hrvatska, BiH ili Srbija ili RS ili Federacija. Voda je sve spojila. Pomoć unesrećenima u Srbiji ide iz Hrvatske. Više ne šalju metke i bombe, nego odjeću, obuću i ljubav. Jesmo li čudni ljudi? Jedan je filozof rekao da u svakom čovjeku ima Boga i vraga, dobro i zlo. Slično kovanom novcu, glava i rep. Kakav će taj čovjek biti, ovisi o mnogim unutarnjim i vanjskim utjecajima. Osim toga, ovisi o mjestu i situaciji. Ako prevlada ono dobro, taj je čovjek dobar i obratno, ako prevlada loše, onda će biti loš čovjek. Nakon toliko krvoprolića i užasa rata, sada je gotovo melem za dušu kada vidi i čuje kako se ljudi udružuju da pomognu drugima koji su različiti od njih. Taj prirodni i ljudski osjećaj kao što će majka e ući u vatru da izbavi svoje dijete uhvaćeno u požaru. To nam daje nadu za nas u BiH i šire, i u isto vrijeme poručuje novim političarima i vođama da ne ispuste zlatnu priliku za približavanje svih naroda BiH jer pred nama će biti iznimno težak put oporavka. Ne gradi se kuća preko noći. Ima ih jako puno koji će sada ostati bez krova nad glavom.
Ima njih koji se u doglednom vremenu neće moći vratiti na svoja ognjišta. Svi mi moramo sada solidarno pomoći jedni drugima. Ako to ne činimo, onda smo podbacili kao ljudska vrsta. Voda ne zna granice, niti narodnosti, niti vjeru. Voda zna svoju razinu i pravac. Svi koji su stajali na putu vode bili su pregaženi, a nije bilo spasa. Iza ove vodene stihije će ostati pustoš koju mi zajednički moramo otkloniti. Nema više zakona koji kaže da nakon što mi to sve očistimo neće se ponoviti isto. Zato bi odsad trebali živjeti kao da će sve to biti opet sutra i biti spremni, ali s druge strane, zamislimo kao da nikad više neće biti prirodne kataklizme. Filozofski gledano, možda je ova vodena stihija došla s velikim zakašnjenjem. Što mislite dragi čitatelji da se ova kataklizma dogodila 1992.? Kako bismo se ponašali? Moje je mišljenje da bi prevladalo ono “Božje“ u nama. Neizmjerno mi je žao gdje god je ljudsko biće izgubljeno u ovoj nesreći. Još ljepše i ljudsko bi bilo kada bi tu i tamo primijenili one preporuke od oca stvoritelja Indije. Veliki Gandi.
U vrijeme kada se Indo.Pakistan raspao u dvije države – Indija te Zapadni i Istočni Pakistan, nastala je borba između muslimana i hindusa. Jedan musliman i drugi hindus obojica su izgubila djecu u ratu i bilo im žao i dosta rata pa su se obratili Gandiju s pitalicom što oni mogu učiniti da skončaju neprijateljstvo. Gandi je rekao neka musliman usvoji dijete hindusa koje je izgubilo roditelja, ali mora ga odgajati u hinduskoj vjeri – budizam, a onaj hindus isto neka usvoji dijete muslimana, čiji su roditelji isto poginuli i mora ga odgajati u islamskoj vjeri u svojoj kući. Premda nam se dogodilo veliko zlo, to ima i svijetlu točku. Imamo priliku pokazati svojim nesretnim susjedima koliko veliko srce imamo i pružiti im bratske ruke spašavanja, a to je Božja preporuka VOLITE SVOG BLIŽNJEG.
