Ove godine 1. svibnja pao je u ponedjeljak pa je za mnoge u BiH trajao samo dva dana, a oni koji Praznik rada ne slave dva dana, 1. svibnja trajao je samo jedan dan. Pa su mnogi zbunjeni, doduše ne kao Mujo kada ga je pitao Haso: - Kad no ove godine pada 1. maj?
- Negdje petog-šestog – sračunao je Mujo.
Za one što godinama bezuspješno traže posao, 1. svibnja je isto što i 1. travnja! Kao i za one koji su morali raditi. Na proslavi desete godišnjice mature jedne bh. škole samo su razrednici bili zaposleni. Pa su se dogovorili da 20. godišnjicu mature proslave negdje u Njemačkoj. Tu ideju podržali si i razrednici da i oni vide malo tog zapadnog svijeta. Kad neće Zapad u BiH, hoće bh. čovjek na Zapad. No, možda ipak u BiH bude posla i previše. Pa se moralo raditi i na Praznik rada. Naime, pojedini njemački poduzetnici svoje proizvodne pogone iz Azije namjeravaju preseliti u BiH. Nije vrag da su sračunati Nijemci izračunali da bi plaće u BiH mogle biti manje nego u Kini i drugim azijskim zemljama pa bi onda njemački pogoni u BiH bili profitabilniji. Ili je možda ipak samo geostrategija u pitanju. BiH je zemljopisno i povijesno u Europi duboko, osim za one koji misle plitko. Sve bh. političke opcije u BiH javno su za europski put, a s Mjeseca se vidi kako ‘šuruju’ s onima kojima je Europa nakraj pameti. I srca, naravno. Jedni nepodnošljivo lako potpisuju europske dokumente, a još nepodnošljivije teško potpisano ispunjavaju. Sjedenje na dva stolca u BiH nastavlja se po staroj navadi. Iako se takvim načinom sjedenja najčešće tresne o pod. Kao i kad se sjedi na tronošcu čija se treća noga sve više skraćuje. S ciljem da se potpuno otpili. Kao što je slučaj s hrvatskom nogom bh. tronošca. I čim netko ‘zucne’ o potrebi da noge bh. tronošca trebaju biti jednake, optužuju ga za destabilizaciju ionako klimavog tronošca. BiH je država triju etniciteta i dvaju entiteta u kojima su po jedan etnicitet u velikoj većini, a mnogi se u BiH, Europi i svijetu ne mogu načuditi tome da i treći etnicitet želi biti većinski u jednoj od tri, četiri ili pet federalnih jedinica. Kako je to inače u višenacionalnim državama. Inače će nestati toga etniciteta. Pa kad taj etnicitet zatraži izmjenu Izbornoga zakona, koji treba jamčiti jednakopravnost naroda, drugi narod zatraži zaštitu svoga vitalnog nacionalnog interesa pred Ustavnim sudom BiH. Čije odluke koristi samo ako mu se jako dopadnu. Svega ovoga svjesna je svaka teta i svako dijete u dječjem vrtiću, prvim razredima dviju škola pod jednim krovom. Pa i vrapcima na tom krovu. Koji cvrkuću na svoj način dok se u BiH i dalje pjeva pjesma stara, znana. Kao u pjevačkom društvu u kojem nastupa Fata. Jednom se pohvali Muji:
- Nigdje nije tako lijepo kao u našem pjevačkom društvu, non-stop pijemo, zezamo se, nekad i zaplešemo.
- A kad pjevate?- upita Mujo.
- Pjevamo kad se vraćamo kući – pojasni Fata.
A s tom pjesmom ne ide se u Europu, niti će Nijemci preseliti svoje proizvodne pogone iz Azije u BiH dok traje ta pjesma stara. Neki koji daju ton toj pjesmi staroj kunu se kako su europski orijentirani, a zapravo su potpuno dezorijentirani. Pa podsjećaju na Muju koji je bio u Njemačkoj i hvalio se Hasi kako je brzo naučio njemački jezik. Haso ga upita:
- Ako se ja nalazim na drugoj strani ulice, kako ćeš me pozvati da dođem do tebe?
- Samo viknem: Komm hier! – odgovori Mujo
- Dobro, a kako ćeš mi reći da se vratim tamo? – upita Haso.
- Prijeđem ja na drugu stranu ulice i opet viknem: Komm hier! – pouči ga Mujo.
- Zgodan taj njemački, samo mi se ne sviđa što treba puno hodat’ – zaključi Haso. I bh. pjevači pjesme stare preuzeli su obvezu da će zapjevati nešto europsko, ali za to i ne ‘haju’, pogotovo oni kojima je i ovako kao u raju. I baš ih briga za običnu ‘raju’. Što podsjeti na razgovor (ne)ugodni između bake koja je cijepala drva i njezina susjeda negdje u Hercegovini. Susjed upita baku:
- Zašto ti, baba, cipaš drva, a di ti je unuk?
- Eno ga u teretani – pojasni baka.
