Prva dva mjeseca mandata američkog predsjednika Joea Bidena bila su izrazito uspješna. Vrhunac je usvajanje važnog paketa pomoći za gospodarski oporavak vrijednog 1,9 bilijuna dolara koji je Kongresu predložila njegova administracija. Predsjednik Biden može si pripisati i zasluge za sve rašireniju distribuciju cjepiva protiv koronavirusa, što ga je potaknulo da se hrabro založi za dostupnost cjepiva svim odraslim Amerikancima do 1. svibnja. Ostaju pitanja hoće li američki narod ostati dovoljno oprezan s obzirom na virus i hoće li se dovoljno građana odlučiti za cijepljenje. Širenje različitih sojeva koronavirusa također bi moglo biti čimbenik koji će dodatno zakomplicirati situaciju. No čini se da Biden opravdano predviđa da bi se Sjedinjene Američke Države mogle vratiti u polunormalnost do Dana neovisnosti 4. srpnja.
Međutim, ono što je Biden do sada postigao u nekom smislu predstavlja lagan posao. Jedno je tiskati novac i ponuditi ga besplatno većini potrebitih, a drugo je rješavati sporna ili skupa pitanja, poput imigracijske reforme, rasne pravde i jednakosti, okoliša, zdravstvene zaštite i obnove nacionalne infrastrukture koja mu sada predstoje. Političke bitke bit će oštrije i ozbiljno će testirati Bidenovu sposobnost držanja na okupu umjerenih i progresivaca unutar tijesne demokratske većine u Kongresu, kao i privlačenja republikanske potpore koja bi mogla biti potrebna u određenim mjerama.
Međunarodni izazovi pritišću Bidena i njegov tim, počevši od južne granice države gdje je navaljuju srednjoamerički migranti, mnogi od njih i maloljetnici bez pratnje. Iako to nije Bidenova krivnja ili odgovornost. Najavljene namjere njegove administracije o provedbi imigracijske reforme i povratku tradicionalnim američkim azilantskim politikama i praksama očajni su migranti potlačeni nasiljem i siromaštvom protumačili kao nehotični signal za putovanje prema sjeveru. Imigracijska politika Donalda Trumpa, ma koliko okrutna i nehumana, bila je brutalno učinkovita. Bidenova administracija hitno mora omogućiti poništavanje ili reviziju tih politika bez novih kriza kako bi izbjegla političku katastrofu u prvoj godini mandata.
Američka diplomacija mobilizira se i u udaljenijim krajevima. Kako bi povećao svoj utjecaj nad afganistanskim predsjednikom Ashrafom Ghanijem, Washington je nagovijestio potencijalno daljnje povlačenje američkih i međunarodnih postrojbi kako je planirano do 1. svibnja, ali medijska izvješća ukazuju na vjerojatnost konačne odluke o odgodi povlačenja, čime bi se utjecalo na talibane.
U međuvremenu su odbijeni pokušaji kontakata Bidenove administracije sa Sjevernom Korejom i Iranom, što znači da obje situacije u kojima su ključ sankcije nose rizik od pogoršanja. Unatoč tome glavni je strateški cilj SAD-a u rješavanju takvih situacija ublažavanje problema i izbjegavanje vojnog sukoba. Resurse i pažnju želi se usmjeriti na neobično američko nadmetanje s Kinom koje prijeti zaoštravanjem i potencijalnom opasnošću u budućnosti. Spornih pitanja u odnosu SAD-a i Kine ima previše da bismo ih naveli, iako postoje i područja koja bi mogla donijeti suradnju, poput klimatskih promjena i Sjeverne Koreje. No sve veći potencijal za sukob oko Tajvana posebno je zabrinjavajući, osobito jer je vojska NR Kine počela sa zastrašivanjem Tajvana i to do točke otvorene simulacije napada na tajvanske i američke snage. Prošlog tjedna visoki časnik američkog ratnog zrakoplovstva šokantno je otkrio javnosti ono što se već dugo znalo privatno. Tajni scenariji ratnih igara ukazuju da bi Kina brzo porazila američke snage koje su trenutačno konfigurirane u zapadnom Pacifiku u sukobu oko Tajvana. I SAD i Tajvan nastoje ojačati obrambene stavove i sposobnosti na načine koji bi općenito ikada mogli odvratiti Peking od donošenja odluke o napadu, ali za provedbu tih mjera treba vremena. Kina to i predobro razumije. Naglašavajući svoju prioritetnu usredotočenost na indo-pacifičku regiju, predsjednik Biden sudjelovao je 12. ožujka u online sastanku bez presedana s čelnicima Japana, Indije i Australije – takozvanih Quad država – kako bi se obvezali na povećanu suradnju u onome što se naširoko smatra neformalnom koalicijom u nastajanju za suprotstavljanje Kini. Ovog tjedna državni tajnik Blinken i ministar obrane Austin otišli su na prva inozemna putovanja u Tokio i Seul, a Austin je otputovao i u New Delhi. Stoga nije slučajnost da je Blinken trebao imati prvi sastanak s kineskim kolegama 18. ožujka na Aljasci tek nakon što je učvrstio veze s najvećim američkim saveznicima u Aziji. Smatra se da bi se Kini ovime željelo poručiti da je snaga u brojnosti.
