Siječanj, mjesec donošenja novih odluka, je završio. S njime se negdje izgubio onaj entuzijazam novih odluka. Zašto se to događa? Zašto motivacija tako brzo nestane? Postoji li način da održimo motivaciju? Nedavno sam spomenula kako pri donošenju novogodišnjih odluka trebamo biti objektivni i ciljeve postaviti u skladu s našim vremenskim, mentalnim, fizičkim i materijalnim kapacitetima. Ako radimo zahtjevan posao, nije realno postaviti si za cilj 5 treninga tjedno jer je samo pitanje vremena kada će novogodišnja odluka koja treba pogodovati našem zdravlju i izgledu djelovati kontraproduktivno. Kada shvatimo da ne hvatamo konce, motivacija počinje opadati jer smo posegnuli za rutinom koja jednostavno premašuje naš kapacitet. Dakle, kako bismo održali motivaciju u ovom slučaju, za cilj ćemo si postaviti dva treninga tjedno i kada vidimo da nam dobro ide, da stižemo na gotovo svaki trening i osjećamo njegove prednosti, bit ćemo dovoljno motivirani nastaviti u tom pogodnom ritmu. Kroz praksu sam zaključila da ljudi najčešće upravo zbog nerealnih ciljeva gube motivaciju. Zato ciljeve postavljajte mudro i razborito. Ponekad i oni koji su postavili realne ciljeve ostanu bez motivacije.
Uzroci tome su mnogobrojni, no naglasila bih da je motivacija nešto na što se u životu ne možemo puno oslanjati upravo zbog toga što ona stalno varira te, ako ovisimo o njoj, neizbježno je da ćemo se stalno vraćati na novi početak. Riječ koja mi je puno draža od riječi “motivacija” je “disciplina”. I zapravo je potrebno samo malo volje i ponavljanja određenih rutina kako bismo stekli disciplinu. Disciplina nas tjera da odradimo onaj trening i na koji nam se i nije baš dalo otići. Disciplina čovjeka čini slobodnim. Discipliniran čovjek ne robuje svojim raspoloženjima. Mislim da smo svi do sada naučili da je za sve dobre stvari u životu potrebna žrtva. Nekada manja, nekada veća. Tako je i s treningom. Nešto žrtvujete kako biste nešto dobili. Ako počnemo gledati iz navedene perspektive, uvjerena sam da će nam biti lakše razborito donositi odluke te ih provoditi u djelo, nekad s manje, a nekada s više motivacije, ali disciplinirano i konzistentno. I u treningu i u životu prečesto odustajemo jer rezultate rada ne uočavamo odmah. Živimo u svijetu brzih rješenja, komunikacija na društvenim mrežama bazira se na instant-rezultatima, gdje god kliknete, uočite nekoga tko se transformirao u dva mjeseca pa, kada vidimo da mi nismo ni blizu sličnog rezultata, motivaciju gubimo i odustajemo. Kao što vidite, motivaciju je vrlo lako izgubiti. Stoga, umjesto uspoređivanja s nerealnim standardima koji vladaju na društvenim mrežama, usmjerite svoje snage na postavljanje prioriteta, izgradnju rutine i discipline koje će vam u dogledno vrijeme osigurati željeni rezultat. Jer, vjerujte mi, disciplina nikoga nije izdala. Možda željeni rezultat nećete ostvariti u mjesec dana, no možete biti uvjereni da u dogledno vrijeme, uz malo strpljenja, veliki rezultat neće izostati. Iako zvuči kao klišej, fokusirajte se na male korake i putovanje jer je ljepota upravo u tome, a ne u krajnjem cilju. Svaki mali korak koji napravite temelj je promjene koju ćete sutra prepoznati. Vrijeme će i onako proći, samo je pitanje hoćete li tada biti bliže cilju.
Uostalom, svi su donošenjem novogodišnje odluke stigli donekle, ostvarili određeni napredak, pa bilo bi zaista šteta zanemariti dosadašnji trud i rezultate koliko god mali bili. Bacite pogled unatrag, vidjet ćete da ste napredak ipak ostvarili.
Pritom budite svjesni da je i povremeno stajanje u mjestu nekada sasvim u redu. Kada putujemo na neku destinaciju, volimo zaustaviti auto, napraviti kratku stanku. Stagnacija je dio svakog procesa. Tada imate vremena sagledati bolje sve oko sebe, udahnuti, napraviti plan, a onda, kada ste za to spremni, nastaviti dalje. Nemojte obezvrjeđivati postignuto samo zato što se to iz trenutačne perspektive čini malo. Kada se osvrnete unatrag, tamo ćete ugledati nešto mlađu verziju sebe koja je ipak ponosna na svaki, pa i najmanji napredak koji ste ostvarili. Tada ćete također uočiti da je ona točka s koje ste započeli ipak daleko.
Vidite, trening se može usporediti sa životom. Riječ je o procesu koji ima svoje uspone i padove. Na treningu ponekad nosimo jako teške utege kako bismo potaknuli rast mišića i napredovali, a u životu križeve iza kojih bi se uvijek ugledalo nešto dobro za nas. Poenta je u tome da zavolimo taj proces i uživamo u njemu, koliko god nekada bilo teško, jer će nas proces učiniti osobom na kakvu ćemo biti ponosni.
Krajnji cilj je samo nagrada, za svaki uteg, za svaki križ, za svaku malu stanku kada je trebalo uhvatiti zraka kako bi se nastavilo dalje. Nekada će vam koraci biti jako teško, a nekada lagani kao perce, pa u kojoj god fazi svog puta se nalazili, nikada ne odustajte.
Ana Marija Penava je kineziologinja, poduzetnica i osnivačica AMP fitness & health centra, koja promiče cjelovit pristup zdravlju kroz tjelesnu aktivnost, mentalnu otpornost i kvalitetu života. Kao kolumnistica Večernjeg lista BiH i portala Večernji.ba, piše o zdravim životnim navikama, sportu i ravnoteži između obitelji, karijere i osobnog razvoja.
Otvori KEKS Pay
