Jesen nam je pokucala na vrata i kalendarski i po vremenu. Ljeti smo većinom svi više raspoloženi za limunadice, lagano štivo koje nas opušta. Ipak je ljeto više nekako predviđeno za odmor, a ne za opterećivanje naših malih sivih stanica mozga. Kako se temperature spuštaju, želja za misterijem se povećava, barem kod mene. U skladu s time donosimo preporuke koje nas drže u napetosti do samoga kraja.
• " Dok još nismo bile vaše" - Lisa Wingate
"Spuštam se na ležaj, okrećem se, hvatam svoju kosu toliko da me boli. Želim ju svu iščupati. Svaku vlas. Želim bol koju mogu shvatiti umjesto one koju ne mogu shvatiti. Želim bol koja ima početak i kraj, a ne bol koja traje vječno i zasjeca sve do kosti. Ta bol me pretvara u djevojčicu koju uopće ne poznajem. Pretvara me u njih.... To me boli više od svega."
" Dok još nismo bile vaše" - Lisa Wingate
U ovom romanu imamo uvid u radnju iz perspektive dvaju likova, malene desetogodišnje riječne "štakorice" - Rill Foss i njene obitelji, te odrasle odvjetnice i kćerke senatora - Avery Stafford. Nakon nesretnog spleta okolnosti Rill Foss završi u domu za nezabrinutu djecu zajedno sa svoje 3 sestre i bratom. Užasni uvjeti i prisilno dovođenje, te ogromna odgovornost koja je pala na ramena djevojčice da zadrži svoju obitelj zajedno nabijena je emocijama i zastrašujućim događajima s kojima se djeca u tom domu nose svaki dan. Najgore od svega je što je cijela priča zasnovana na istinitim događajima u Tennesseeiju 1950-ih godina. Priča je potresna, opisi jezivi, ali radnja ujedno i opčinjava čitatelja jer nas zanima ima li priča sretan kraj. Dio koji pripovijeda Rill me je oduševio, nabijen je emocijama, užasnim događajima koji nas uče što ljudska pohlepa može napraviti nevinim žrtvama, a uči nas hrabrosti i sestrinskoj ljubavi koja uvijek pronađe put do sreće. Dio koji nam priča Avery - priča o krizi identiteta povezanoj sa obiteljskom tajnom nije me osobito dojmio, čak sam pomišljala da taj dio romana nije pisala ista osoba. Očaravajuća priča o izgubljenoj i ukradenoj djeci i priča koja govori o krizi identiteta žene koja tek treba ispuniti očekivanja svoje obitelji imaju jednu zajedničku stvar koju pak trebate sami saznati.
• "Terapeutkinja" - Helen Flood, Znanje
"Usamljenost nije nešto s čime čovjek želi imati posla."
"... mislim da čovjek može puno naučiti sjedeći u mraku i promatrajući svijet. Upravo je to po meni ključno. Samo treba poslije izaći iz mraka, ne ostati u njemu."
"Pitati znači riskirati da joj odgovori nešto strašno, nešto što će zauvijek morati znati i s time živjeti."
"Terapeutkinja" - Helen Flood, Znanje
Ovo je jedan od onih romana koji započnu sporo, bez nekih većih emocija, ali se polako razviju u jako zanimljivo štivo. Drugi dio mi je popravio dojam knjige. Ima dosta nelogičnosti i nepotrebnog odgađanja radnje nebulozama glavnog lika, ali je to sve uvod kako bi čitatelji bolje razumjeli Terapeutkinju. Mnogi likovi su slikovito prikazani, rasprave između njih su jasne i zanimljive i tu mi je odličan dijalog Terapeutkinje Sare i Detektiva, vidi se kroz razgovor kako su oboje oboružani iskustvom analiziranja sugovornika za koje smatraju da nešto skrivaju. Traume iz prošlosti, problemi u braku, obiteljski odnosi i zategnuti i oni opušteniji su začinjeni nestankom Sarina muža.
Povrh svega toga u Sarinoj kući se pojavljuju neobični zvuci i stalno je prati neobičan osjećaj kao da je netko promatra... Hoće li se njen muž pojaviti? Sara ne zna ludi li ili je stvarno tajanstveni uljez u njenom domu. Može li se osloniti na svoju obitelj ili na obitelj svog muža dok ne saznaju što se s njim dogodilo? Sviđa mi se način kako su nama čitateljima ostavljene mrvice kako bi sami našli put do rješenja misterija /zločina u romanu, tako da sam do kraja već imala mišljenje tko je krivac i nisam pogriješila, ali sam uživala u putu otkrića i potvrđivanja zaključaka. Roman otvara i nekoliko zanimljivih pitanja za raspravu: treba li svatko imati terapeuta, koliko zaista poznajemo ljude koji su nam najbliži i postoje li postupci kojima se obiteljsko povjerenje više ne može vratiti?
Ako vam s dolaskom jeseni raste želja za pričama koje će vas držati u neizvjesnosti, ova dva romana mogla bi biti upravo ono što tražite, uz šalicu čaja i dekicu na mekanoj sofi.