Hrvatski sabor je jednoglasno, sa 123 glasa, izabrao Josipa Leku za novog predsjednika. Time je Leko postao prvi Hercegovac koji obnaša najveću dužnost u hrvatskoj politici. Za potpredsjednicu Sabora odabrana je dugogodišnja zastupnica Dragica Zgrebec. Leko se nakon glasovanja obratio zastupnicima rekavši kako im je najvažnija dužnost očuvanje demokracije i demokratske vrijednosti.
Od duhana do zastupnika
Josip Leko rođen je 19. rujna 1948. godine u vojvođanskom mjestu Plavna, općina Bač, gdje je njegov otac Ilija Leko trbuhom za kruhom 1947. stigao iz rodnog Ledinca, koji je u to vrijeme pripadao općini Lištica, danas Široki Brijeg. Ledinac utemeljenjem općine Grude 1955. godine postaje dio grudske općine. Ilija je u Plavnu stigao sa suprugom Veronikom (rođenom Biloš) i Josipovim starijim sestrama Anom, Zdravkom i Marijom te starijim bratom Perom, koji su rođeni u Ledincu. Nakon godinu i pol dana provedenih u Plavnoj, gdje je rođen Josip, Ilija se vraća u Ledinac. Najprije se bavio uzgojem duhana, a potom se zapošljava u ledinačkoj trgovini. U Ledincu su se rodili i Josipova mlađa sestra Luca te mlađi brat Zvonimir (Braco). Josip prve razrede osnovne škole pohađa u Ledincu, a 1958. godine čitava obitelj preseljava u Lišticu, današnji Široki Brijeg.
Ilija se u Lištici najprije zapošljava u trgovini, a potom postaje tajnik u tadašnjoj gimnaziji te tajnik u osnovnoj školi. Obitelj Leko živjela je u zgradi nadomak gimnazije, poznatoj kao bivša fratarska stolarija. Josip i njegova braća završili su gimnaziju, kao i sestre Marija i Luca, a studirali su u Zagrebu.
Bivši susjedi obitelji Leko kažu kako je Ilija bio u vrlo prisnim odnosima sa širokobriješkim franjevcima, a legendarni fra Vojo Mikulić bio je Ilijin kućni prijatelj. Najstarija Josipova sestra Ana je umrla, a ostale sestre i braća žive u Zagrebu. Svi su veoma vezani za Široki, Josip svake godine dođe u Široki 13. kolovoza na misu zadušnicu u povodu godišnjice smrti oca Ilije, koji je ukopan u širokobriješkom groblju Mekovac. U grobnici obitelji Leko u Mekovcu pokopana je i Josipova majka Veronika. Josip te njegova braća i sestre dolaze u Široki za Sve svete donijeti cvijeće i zapaliti svijeće na počivališta svojih roditelja, a dođu i na blagoslov polja u Mekovcu. Josip Leko bio je proljetos, unatoč brojnim obvezama, na blagoslovu polja u groblju Mekovac.
Josip stigne i na jubilarne godišnjice mature 11. naraštaja širokobriješke gimnazije. Njegove gimnazijske kolege imaju samo riječi hvale za svoga „školskog“, a bivši profesori sjećaju ga se kao vrijednog i discipliniranog gimnazijalca.
-Prošlo je puno vremena od Josipovih gimnazijskih dana, ali dobro se sjećam da je bio iznadprosječan gimnazijalac, radin, vrijedan, discipliniran, sustavan, pedantan – rekao nam je prof. Milan Budimir koji je Josipu Leki u širokobriješkoj gimnaziji predavao fiziku.
Pravi gospodin
Ivan Lasić, djelatnik ureda ZZO-a u Širokom Brijegu, gimnazijski kolega Josipa Leke kaže:
-Jozo je u vrijeme naših gimnazijskih dana bio doista dobar dečko, vrlo komunikativan, volio je zaigrati i nogomet. Kad bi stigao u Široki, znao bi popričati sa svojim bivšim školskim kolegama. Bio je na proslavi 30 godina mature, a sreli smo se proljetos na blagoslovu polja u Mekovcu i kazao kako bi volio biti i na proslavi 45 godina mature. No, zbog obveza vezanih uz konvenciju njegove stranke nije mogao doći.
Romana Buhovac, širokobriješka profesorica likovnog pokazala nam je fotografiju s 30. obljetnice mature na kojoj je Josip sa svojim kolegama iz razreda.
- Josip je oduvijek bio komunikativan, staložen i uvijek djelovao kao veliki gospodin, kazala nam je Romana.
