U prvih sedam mjeseci ove godine za kupnju plemenitih metala iz uvoza – zlata, srebra, platine, draguljarskih predmeta i nakita – potrošeno je ukupno 35,008.935 konvertibilnih maraka. Prema podacima Uprave za neizravno oporezivanje BiH, najveći iznos, čak 19,41 milijun KM, izdvojen je za proizvode iz kategorije draguljarskih predmeta i njihovih dijelova od plemenitih metala ili od metala presvučenih plemenitim slojem, prenosi Avaz.
U vremenu obilježenom inflacijom i gubitkom vrijednosti štednje, postavlja se pitanje jesu li oni ujedno i razborit način ulaganja. Profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu Ljiljan Veselinović smatra da nakit nije dobar instrument štednje. Objašnjava kako se u njegovu cijenu uračunavaju porez na dodanu vrijednost od 17 posto, troškovi izrade te maloprodajna marža. Ekonomski analitičar Igor Gavran ističe da je ulaganje u investicijsko zlato u obliku poluga ili zlatnika sigurnije, ali građani BiH u praksi nemaju pristup takvoj mogućnosti. Poduzeća iz Hrvatske isporučuju zlato kupcima iz BiH isključivo na području Hrvatske. Razlog tome je nesređeno tržište u BiH te visoki porezi i carine na investicijsko zlato. Za razliku od zemalja EU-a, gdje je porez nula posto, u BiH su davanja izrazito nepovoljna. Prema Gavranu, ključni razlog zbog kojega se tržište plemenitih metala u BiH ne regulira je interes banaka.
– Kada bi građani imali mogućnost ulaganja u zlato, banke bi morale podizati kamatne stope na štednju kao alternativu. Jasno je da banke diktiraju uvjete i propise, ostvarujući ekstraprofite kroz previsoke naknade za usluge, kredite s kamatama iznad realne razine i ponižavajuće niske kamate na štednju – ističe Gavran.
Otvori KEKS Pay
