Akademik Božo Žepić navršio je 80 godina života i 40 godina rada na Sveučilištu u Mostaru. Veliki je to jubilej s bogatim životnim i znanstvenim opusom. Tim povodom će u organizaciji Hrvatske akademije za znanost i umjetnost u BiH biti organizirano predstavljanje znanstveno-književnog opusa i knjige “Moj životni put”.
Profesore, kada bi vas pitali, kakvu biste ocjenu dali samom sebi?
- Dobro pitanje u dobru povodu. Osamdeset godina života, od čega 40 u Bosni, a 40 u Hercegovini, nije mala stvar i ne događa se svakome. S četrdeset rada ide se u mirovinu, a s osamdeset se, po mome mišljenju, ulazi u doba duboke starosti. Ocjena bi bila – uspješan i relativno zadovoljan! To znači da je moglo i bolje, ali kada znam u kakvim poratnim i teškim vremenima sam startao u život, treba biti realan. U dvanaestoj knjizi naslova “Moj životni put” imao sam posebno poglavlje pod nazivom “Uspjesi i neuspjesi”. Opisao sam ih iskreno, jasno i istinito. Kako ni jedan čovjek nije istovjetan s bilo kim drugim tako svatko od nas ima svoj vlastiti životni put. Neponovljiv i različit od svih drugih. Kao takav on je neraskidivi dio osobnog identiteta svakog čovjeka.
Društvo i država, društveni sustav i institucije, a osobito vladajući sustav vrijednosti, različiti su u svakom društvu i određuju okvire u kojima se pojedinac rađa i razvija, uspijeva ili propada. Međutim, važne su i krucijalne životne odluke svakog pojedinca. Zato netko bude uspješan i u nerazvijenom društvu, dok drugi završava kao nesretnik i u najrazvijenijem. Ključne odluke pojedinac donosi u mladosti, a najveće rezultate postiže u doba zrelosti. Zato narod za svakog od nas kaže: “Pitat će starost gdje je bila mladost”. I na to dodaje drugu: “Tko se ne školuje do četrdesete i ne obogati do pedesete – i neće”. Životni je apsurd što u mladosti trebate sve, a nemate gotovo ništa, dok u starosti imate sve, a najmanje vam je potrebno. Mladost je svakom draža, ali i starost može biti lijepa.
Cijeli intervju čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista BiH...
