Mladi su rijetko zainteresirani nastaviti posao predaka, posebno ako je fizički naporan i zahtjevan. Tradiciju pravljenja posuđa od gline, staru više od 300 godina, od predaka je naslijedio Denis Huskić iz Gračanice. Denis je jedan od tek nekoliko lončara u Tuzlanskoj županiji, pišu vijesti.ba.
- Cijeli sam život u ovom poslu. Dok sam bio mali, bio sam uz oca, više sam mu smetao nego što sam pomagao, ali sam iz toga učio zanat. Aktivno, samostalno radim 22 godine. Naša loza stoljećima radi grnčariju. Svi su se bavili time, logika je bila da i ja nastavim - priča nam Huskić.
Napraviti posuđe od gline nije lako. Posao je to koji iziskuje strpljenje, preciznost i znanje. Sve počinje od zemlje, točnije gline.
- Glina se prvo narovi, zatim potopi u vodu da dobije elastičnost, nakon toga se melje. Uzimamo glinu koja je već mljevena dva puta i sada ćemo je razvaljati na grnčarskom stolu. Kada smo napravili kupu, sada idemo na grnčarsko kolo, uključimo ga i radimo - objašnjava nam Denis.
Alat je zastario, ali učinkovit. Glina se ne da lako ukrotiti te proces rada nije strojni ni šablonski. Sve se radi odoka, Denis iskusno daje zemlji do znanja tko je gazda.
- Izrađujem predmete za kuhanje. Sada radim lonac i njega je najteže napraviti. Tu su i pršulje, đuveči, dagare. Radim i dekorativne predmete, ali rijetko - ističe ovaj zanatlija.
Da bi napravio i ispekao jedan turnus posuđa, koji podrazumijeva oko 100 jedinki, potrebno je oko mjesec dana. Često se dogodi da prilikom pečenja glina pukne, na što on ne može utjecati. Ovo unikatno posuđe prodaje na kućnom pragu i na sajmovima.
- U posljednje vrijeme imam posla, ne mogu stići napraviti kolika je potražnja. Cijene se kreću od 5 pa do 70 maraka po komadu, ovisi o tome tko što želi. Zadovoljan sam poslom, a i zaradom - kaže za kraj Huskić.
Ono što ga brine je da tradiciju pravljenja zemljanog posuđa nema na koga prenijeti jer nema muških nasljednika. Ima dvije kćeri, koje nisu zainteresirane naslijediti obiteljski posao.
