Dok stanovništvo stari, a državne blagajne su pod sve većim pritiskom, primanja umirovljenika drastično se razlikuju od zemlje do zemlje. Postavlja se pitanje - tko je u najboljem položaju u svojim zlatnim godinama, piše Euronews.
Mirovine su ključan izvor prihoda za starije Europljane, čineći otprilike dvije trećine njihovih ukupnih primanja.
Ipak, osobe starije od 65 godina u 28 europskih zemalja u prosjeku primaju tek 86% prosječnog dohotka cjelokupnog stanovništva. Prema podacima OECD-a, taj omjer u baltičkim državama pada ispod 70%, a u ekonomski snažnim zemljama poput Belgije, Danske i Švicarske ispod 80%.
Prema najnovijim dostupnim podacima Eurostata za 2023. godinu, prosječna bruto godišnja starosna mirovina u Europskoj uniji iznosila je 17.321 euro, odnosno 1.443 eura mjesečno. Međutim, razlike su goleme. Na razini cijele Europe, prosječne godišnje mirovine kreću se od samo 3.377 eura u Turskoj do impresivnih 38.031 eura na Islandu. Unutar EU, raspon seže od 4.479 eura u Bugarskoj do 34.413 eura u Luksemburgu.
BiH se nalazi na dnu ljestvice, u skupini zemalja gdje je prosječna mirovina niža od 8.000 eura godišnje. U tom su društvu je i Hrvatska, Srbija, Crna Gora, Slovačka, Rumunjska, Litva, Mađarska i Latvija. S druge strane, četiri najveća gospodarstva EU-a - Italija, Španjolska, Francuska i Njemačka - nalaze se nešto iznad prosjeka Unije, kao i svih pet nordijskih zemalja.
Stručnjaci upozoravaju da su niske mirovine često posljedica općeg siromaštva u nekim zemljama.
"Neke su zemlje EU-a jednostavno siromašnije od drugih i zahtijevaju od obitelji da subvencioniraju mirovinske prihode starijih rođaka i pomažu im", pojasnio je za Euronews Business Noel Whiteside, gostujući profesor na Sveučilištu Oxford.
Različiti sustavi otežavaju usporedbu
Izravne usporedbe mogu biti varljive zbog fundamentalnih razlika u mirovinskim sustavima. "Teško je uspoređivati zbog različitih mirovinskih sustava", ističe Philippe Seidel Leroy, voditelj politike u AGE Platform Europe.
On navodi primjere Njemačke, Španjolske, Francuske i Belgije, koje se oslanjaju na državne mirovine po principu 'pay-as-you-go', dok su profesionalni mirovinski fondovi manje zastupljeni. "Njihova mirovinska potrošnja bit će visoka po glavi stanovnika, jer najveći udio prihoda umirovljenika dolazi iz tih zakonskih shema", dodao je.
Kupovna moć mijenja poredak
Kada se u obzir uzmu troškovi života, odnosno standard kupovne moći (PPS), razlike postaju znatno manje. Jedna PPS jedinica omogućuje kupnju iste količine dobara i usluga u svakoj zemlji. Mjereno u PPS-u, mirovine se kreću od 6.658 u Bosni i Hercegovini do 22.187 u Luksemburgu. Omjer između najviše i najniže mirovine pada s više od deset na samo 3,3 puta.
Profesor Whiteside napominje da u zemljama bivšeg Istočnog bloka preostale povlastice za umirovljenike, poput besplatne zdravstvene skrbi, prijevoza i subvencioniranog stanovanja, dodatno povećavaju njihovu kupovnu moć.
Prilagodba za kupovnu moć dramatično mijenja poredak nekih zemalja. Španjolska skače s 13. na 4. mjesto, a Turska s posljednjeg, 34. mjesta, na 25. S druge strane, Švicarska pada s 5. na 15. mjesto, a Slovačka s 27. na 33. mjesto.
Ipak, ni PPS ne daje potpunu sliku. "Razlike [u PPS-u] ne nestaju. To je zato što životni standard u kasnijoj dobi ovisi o više od mirovinskih transfera. Troškovi stanovanja, pristup zdravstvenoj skrbi i mogućnosti za starije radnike - sve to igra ulogu", rekao je Sinclair.
U Europskoj uniji mirovine u prosjeku iznose oko tri petine plaće pred kraj radnog vijeka, no u mnogim zemljama taj omjer pada ispod 50%, što umirovljenicima otežava održavanje pristojnog životnog standarda i čini siromaštvo u starijoj dobi značajnim društvenim problemom.