Naslovnica Vijesti

Spojiti Zenicu sa Sarajevom i Goraždom, ujediniti SBŽ i HNŽ

20. siječnja 2016. u 08:59 0 komentara 2750 prikaza
Bakir Izetbegovic


O koaliciji sa SBB-om, odnosima s Fahrudinom Radončićem, ponašanju oporbe, Miloradu Dodiku i Aleksandru Vučiću, najavi Islamske zajednice da će zatvoriti “paradžemate” u BiH, imenovanju Sebije Izetbegović za ravnateljicu Kliničkog centra i najavama o ujedinjenju bolnica za TV1 govorio je bošnjački član Predsjedništva BiH i predsjednik SDA Bakir Izetbegović.
Kakvi su odnosi unutar koalicije SBB - SDA?
- Dobri. Imamo jedan i više nego korektan odnos s Radončićem i SBB-om. Zašto kažem više korektan? Zato što su ponudili, kada smo kretali u koaliciju, paletu mogućnosti da mi izaberemo želimo li njihov ulazak u kompletnu strukturu, želimo li gospodina Radončića u toj strukturi, i hoćemo li sve to svesti samo na FBiH. Ostavili su nam mogućnosti da kao vodeća i najodgovornija stranka odaberemo oblik i kvantitetu suradnje sa SBB-om. Pri postavljanju ljudi zaista su se trudili pronaći ljude koji mogu najbolje obavljati dužnosti. Nisu inzistirali na nekim stranačkim kadrovima, nego su zajedno s nama tragali za onima, npr. za ministrom energetike u FBiH da se nađe čovjek koji može obaviti posao. Jako sam zadovoljan takvim odnosom, naravno, uz ovaj problem na Kosovu koji pomalo truje kompletnu situaciju u BiH i ne samo u koaliciji.
Uhićenje Bakira Dautbašića, kandidata za ministra prometa i veza BiH, mnogi su vidjeli kao kraj koalicije SDA - SBB. Koliko je to utjecalo na odnose?
- Radončić vrlo korektno izjavljuje kako ništa ne može ugroziti koaliciju i da će ona, u najmanju ruku, ostati do 2018. Nadam se da će to biti tako, ali se bojim da u jednom trenutku teret tog pritiska može dovesti do nekih emotivnih, drugačijih odluka i da se može odraziti na koaliciju i na stanje u BiH. Ali, ako je Radončić spreman istrpiti neke stvari i neke nervoze, sasvim sigurno će nas imati u tome da se sve stavi u drugi plan, a da se u prvi plan konačno stavi ono što je potrebno BiH i naciji. Ekonomski oporavak, reforme, povratak BiH na europski i NATO put, ubrzanim ritmom ići u tom smjeru, zapošljavat će se ljudi, iskoristiti resursi, napraviti promjene, napredovati.
Jeste li, u tom smislu, i vi i Radončić spremni na velike kompromise radi opstanka koalicije?
- Mislim kako smo napravili glavni kompromis, nakon onakvog konflikta koji ne možemo sad apstrahirati i praviti se da ga nije bilo, dakle mi smo bili ušli, to više nije ni rivalstvo, nego teški animozitet. Ako smo to bili u stanju prevladati, mislim da smo u stanju prevladati i sve drugo. Što se mene tiče, ja to sasvim sigurno jesam. Dokazao sam to. Uvijek ću staviti opći interes ispred osobnog, nekog svog povrijeđenog ponosa, možda i stranačkog interesa. Stavit ću ono što je dugoročni interes BiH i naroda, a onda će se postići i stranački i osobni interes kroz to.
Koalicija iz FBiH zajedno sa Savezom za promjene iz RS na državnoj razini napravila je veliki iskorak kada su u pitanju reformski procesi i neka zajednička vizija BiH. Međutim, činjenica je da i Savez za promjene radi pod pritiskom iz RS, konkretno gospodina Dodika, koji šalje jako opasne i retorički otrovne strelice iz RS prema Savezu za promjene. S druge strane, iznad koalicije SDA i SBB stalno je sjena sudskog procesa koji se vodi u Prištini. Koliko je teško raditi u takvim uvjetima?
- Naravno da je teško. Dodik za sada uspijeva, on je dobar taktičar. Uspijeva iskoristiti ozračje u RS, u BiH, pa i moj uspjeli zahtjev u odnosu na Ustav i Sud BiH, da umjetno ujedini sve snage u RS, da ih sve stavi pod svoju zapovijed i stvari okrene kuda ne treba. Uspijeva koristiti i one koji su čak i protiv toga da se prave konflikti i neredi u BiH. Mislim kako je Dodik dobar i spretan vozač, koji vozi u pogrešnom smjeru. Sličnu stvar imali smo s Miloševićem. On je bio možda najbolji taktičar u ono vrijeme u bivšoj Jugoslaviji. Ali jednostavno je na očigled svih išao u pogrešnu, slijepu ulicu. Ovo što Milorad Dodik radi je slijepa ulica. Na kraju te ulice je samo konflikt. Mislim kako nikome ovdje to ne treba, a osobito Dodiku koji bi tada bio uzrok konflikta. Referendumi koje će on možda održati ili neće, koji se odnose na pravosuđe, pokvarit će ozračje, usporiti reformski put.
Koliko to može ugroziti reformski put?
- Naravno da može. Može odbiti investicije, turiste, zaustaviti BiH prema europskom putu, NATO-u. Pravi problem je referendum koji bi udario na teritorijalni integritet BiH. Nakon više od 20 godina ponovno pitati samo jednu etničku skupinu o nečemu što je pravo svih u BiH, da samo jedan narod odluči u vezi sa sudbinom svih. Ako se odluči na tu stvar, onda je zaista krenuo jednim putem koji tko zna gdje nas može odvesti.
Vjerujete li da će se odlučiti na to?
- Mislim da neće. Mislim da će mu još jedno vrijeme trebati ova retorika. Onda će morati zajedno s nama krenuti zaustavljati kolaps. U RS imate kolaps banaka, pad sustava, najsiromašnije umirovljenike u Europi. Ekonomska situacija u RS i dalje slabi. Unutar oporbe i vlasti u RS stvari su dovedene do toga da se gotovo fizički počinju ljudi obračunavati. Mislim kako će u jednom trenutku morati početi kočiti i zajedno s nama sjesti kako bismo vidjeli što se to može uraditi, što bi bio presjek zajedničkih interesa. Kada bi Dodik odlučio krenuti u tom smjeru, sigurno bi imao potporu svih nas, i Srbije i Rusije i Europe. Stvari bi se pokrenule naprijed.
Početak godine obilježilo je mnogo tema. Među ostalim, obilježavanje Dana RS, 9. siječnja. Je li vas iznenadio dolazak srbijanskog premijera Aleksandra Vučića, odnosno gotovo cijele Vlade Srbije?
- Mislim kako Vučić nije trebao u takvom sastavu doći. Možda da je neki ministar došao, tako da se za sada poštuje i to prijateljstvo s gospodinom Dodikom, jer u to vrijeme još nije bila stupila na snagu odluka Ustavnog suda BiH. Tako da se formalno može reći kako nisu uradili nešto protiv odluke Ustavnog suda BiH. Ali, njegova stvar. Vučić igra jednu igru u koju smo za sada i mi iz BiH u pravu, a i Dodik je u pravu, pa je blizak i Banjoj Luci i Sarajevu te pokušava to približiti. Posljednja pozitivna odluka s njegove strane je da ne podrži referendum, da jasno i javno kaže Miloradu Dodiku da ne ide u referendum. Nadam se kako će Dodik uvažiti i uzeti u obzir takav stav. Hoće li gospodin Vučić uspjeti sve to približiti i pomoći da se stvari pomiruju i da idu kuda treba, vidjet ćemo.
Jeste li bili u kontaktu nakon njegove odluke da dođe u Banju Luku na proslavu Dana RS?
- Ne. Nakon toga nisam, a prije toga jesam. Prije toga smo razgovarali i govorio sam mu o razlozima zašto sam uložio žalbu u odnosu na Ustavni sud BiH. Kazao mi je kako neke stvari nije znao. Ipak, odlučio se doći. Pokušavat će on pomiriti stvari i nadajmo se kako će uspjeti pomiriti 
ljude.
Vučić često, kada spominje BiH, kaže kako mu je iznimno stalo do najboljih odnosa s BiH. Vjerujete li u političku iskrenost takvih izjava?
- Često me to pitaju. Želim vjerovati. Što mi, na kraju krajeva, preostaje. Mi smo bili snažno krenuli u normalizaciju odnosa, prije svega, između dva naroda, bili smo dogovorili neke stvari za prošlo ljeto da se nađemo sa skupinama intelektualaca i političara i probamo temeljito raditi u popravljanju odnosa. Onda su događaji u vezi sa Srebrenicom - uhićenje Orića, ruski veto na rezolucije o Srebrenici, napad na Vučića, pokvarili te odnose. Hoćemo li biti to u stanju prevladati, hoće li gospodin Vučić biti u stanju to prevladati, nadam se da hoće. Poslije toga, imao je jedan lijep posjet Srebrenici. Nakon svega što je tamo doživio, došao je kako bi pomogao. Za jednu Srbiju koja nema baš novca za razbacivanje, odobrio je izdašan iznos za Srebrenicu.
Nedavno je Srbiju posjetio Dimitrij Rogozin i otvoreno najavio mogućnost naoružavanja Srbije raketnim sustavom S-300, kao navodni odgovor na američko naoružavanje RH. Ako nam se susjedi naoružavaju, što je s BiH?
- BiH će morati pratiti ono što aneks Daytonskog sporazuma po pitanju balansa naoružanja u regiji propisuje, odnosno Srbija i RH će također morati to pratiti. Još uvijek se s tim oružjem nije izašlo iz tih okvira. BiH će morati odgovoriti s onim što joj je najjednostavnije i najjeftinije, a to je proizvodnja oružja, proizvodnja streljiva, prodaja. Nažalost, to je tražena roba, mi možemo podići našu namjensku proizvodnju pa držati ravnotežu. Ne smije se ustvari dopustiti da ste slabiji u odnosu na susjede jer kad-tad će se ohrabriti da vas tretiraju kao nekog tko je slab, tko se ne može odbraniti, prošli smo kroz to sve i takvo nešto više nikada ne smijemo dopustiti. S druge strane, uopće nisam sretan s tim što se počinje novac davati, što sada tjeraju BiH da daje novac u te svrhe, umjesto da se u siromašnim zemljama ulaže u nove tehnologije u gospodarstvu, zapošljavanje mladih ljudi, da ne idu u inozemstvo.
Vidite li to eventualno kao ponovni dolazak Rusije na prostor Balkana, odnosno njen pojačan utjecaj na prostoru Balkana i kakav je tu status BiH, i unutar djelovanja veleposlanika PIC-a?
- Rusija je javno izjavila kako nije sretna s ovim što je uradila Crna Gora po pitanju NATO-a. Čak neki dužnosnici to tretiraju kao izdaju, što su neke emotivne izjave koje više pripadaju devetnaestom stoljeću nego dvadeset i prvom. Rusija je očigledno sve prisutnija i sve jednostranija kada je u pitanju Balkan, nadam se da će i tu doći do ravnoteže. Rusija je ponovno ušla u rivalstva sa zapadom koja se nisu dobro završila u Ukrajini, ne znam kako će se završiti u Siriji. Ne bi dobro bilo da Balkan postane novi poligon jer ima izreka: “Kada se konji potuku, ždrebad izginu”.
Kako BiH može proći u tome procesu približavanja NATO-u kada je u pitanju uloga, pa i interes Rusije, s obzirom na to da znamo kakvi su stavovi?
- Rusija otvoreno nije za to, ona će otvoreno biti protiv toga i stajat će uz one koji će biti protiv toga. Ne mogu prognozirati koje će to razmjere dobiti, dokle će se u svemu tome ići. BiH je donijela svoje odluke za koje je glasovala i strana koju u ovom trenutku predstavlja Milorad Dodik. Predsjedništvo je donijelo odluke da se donese Zakon o obrani za koji je glasovao SNSD, mi ćemo se toga držati i uvom trenutku idemo prema NATO-u . Tu imamo potporu dobrog dijela srpskih političara, pa onda ćemo za samo članstvo u NATO vidjeti poslije. Uvjeren sam kako će postupno slabjeti otpor. Kako se udaljavamo od onog vremena u kojem su izvršeni NATO udari, tako će bivati sve veća spremnost da se ide u paketu EU i NATO.
Kakva je sudbina zahtjeva za članstvo u EU? Je li BiH spremna, treba li zahtjev biti prihvaćen?
- Zahtjev će vjerojatno biti predan u siječnju, može biti predan i danas ili u veljači, ali riječ je o vjerodostojnom zahtjevu. Valja ga učiniti vjerodostojnim, prije svega, inzistira se na učinkovitom koordinacijskom mehanizmu, pa zatim s prilagođavanjem s plasmanom roba u EU.
Jesmo li to riješili?
- Počeli smo rješavati.
Je li to dovoljno za vjerodostojan zahtjev?
- Oni očekuju da proglasimo rezultate popisa. Jer mi moramo znati distribuciju resursa i ljudi u BiH kako bismo planirali. EU neće zemlju koja ne zna koliko stanovnika ima i koji su još resursi. Nema razloga da to nemamo. Imamo rezulate i tu stvar treba učinit odmah. Kao što rekoste, prilagodba; zamolio sam gospođu Mogherini, gospodina Hahna, da učine tu prilagodbu podnošljivom za BiH. Srbija ima višestruko jaču poljoprivredu od BiH. Ona je izborila kvote koje su višestruko manje od BiH. Mi se kad-tad moramo nositi s konkurencijom u EU, a tu stvar ne možemo izdržati ako je “istovare” po ovim kvotama, ubit će nam poljoprivredu. Dakle valjat će raditi tijekom cijele ove godine na postupnoj i faznom prilagodbi. S druge strane, koordinacijski mehanizam mislim kako možemo riješiti odmah. Imat ćemo ovoga tjedna dva puta sastanke u vezi s tim. Nadam se kako ćemo konačno učiniti koordinacijski mehanizam upotrebljivim. Na moje inzistiranje dogovoreno je nekoliko principa i svi su ih prihvatili. Imali smo radni ručak - Čović, Ivanić, Bosić, Radončić i ja, gdje smo ih prihvatili i javili to Denisu Zvizdiću. Pod jedan, treba učiniti prilagodbu ne bivšem SSP-u, nego sadašnjem. Tijela tako treba formirati, ali samo na taj način da će biti poštovane ustavne i zakonske nadležnosti, gdje će Federacija BiH raditi svoj dio, a Republika Srpska svoj, županije svoj dio, ne preko toga i, konačno, odluke ne mogu biti donesene konsenzusom svih. Možete zamisliti tijelo od 107 osoba od kojih pola neće doći na sastanka, a vi tražite da se svih 107 usuglasi.
Vjerujete li u pozitivan odgovor?
- Potrudit ćemo se. Mislim kako je krajnje vrijeme. Mislim da je i onima kojima je jako stalo da se zahtjev preda u siječnju trebalo biti stalo da ga učine vjerodostojnim, evo, recimo taj koordinacijski mehanizam i objava rezultata cenzusa, uz to da smo dobili prošle godine do sada najpovoljnije izvješće o odnosu prema članstvu u EU.
Kako ste zadovoljni ulogom oporbe kada je u pitanju reformski put i je li ona konstruktivna kako su rekli da će biti?
- Da se malo našalim, nisu rekli s koje strane će poduprijeti. Podupirali su tako da obore stvari, recimo Zakon o radu. Mislim kako neće biti veće potpore, da će ona biti destruktivna da će hvatati svaku priliku zaustaviti stvari i optužiti vlast da zaustave stvari. Ako nema toga, onda će se izmišljati. Ovih dana slušam svoga prijatelja gospodina Nikšića, predsjednika SDP-a, koji kaže da ću ja prepustiti sve od Ivana na niže Draganu Čoviću. To su djetinjaste i ni na čemu utemeljene tvrdnje i za nekoga iz oporbe je neozbiljno tako optužiti drugu stranu.
Često ste na meti oporbe, često vas prozivaju, konkretno za vaš odnos s Draganom Čovićom koji se naziva urotničkim i da ćete izaći ususret za formiranje trećeg entiteta. To se opet spaja s pričom o ujedinjavanju županija?
- Pozvao bih te koji na takav način analiziraju stvari da ipak utemelje stavove na činjenicama. Mi imamo 600 parlamentaraca, 167 ministara , 13 ustava, 10 županija, Distrikt. Od toga je skoro 90% u Federaciji BiH. Zar nam zaista trebaju svi ti ministri, parlamentarci i njihove tajnice, automobili? Spojiti Zenicu sa Sarajevom i Goraždom, osloniti na snagu Sarajeva. U Sarajevu se neizravnih poreza prikupi kao u cijelom RS-u, i to je ekonomska snaga Sarajeva. Ili ipak ujediniti SBŽ i HNŽ pa imati umjesto dvije vlade jednu, to su dvije županije s istim režimom, ni na koji način ne može proizvesti treći entitet, samo možemo pojednostaviti, pojeftini državu i učiniti je učinkovitijom. Ja sam tu priču i plasirao ne bih li dobio u javnosti konačno jednu dobru analizu, da krene javna rasprava, pa da vidimo što je bolje za BiH.
Jeste li zadovoljni reakcijama?
- Pa nisam, da iskreno kažem. Ali pazite, te reakcije. Da se ponovno vratim na travanjski paket. Odbacili su travanjski paket, a analitika u ovoj “čaršiji” je bila da je srpska strana zadovoljna. Kažu - jeste li vidjeli kako se smješkaju, pa se nešto tapšu. Ne možete na temelju toga donijeti dramatično važne povijesne odluke. Travanjski paket je imao klauzulu, europsku, po kojoj su svi zakoni na europskom putu trebali biti doneseni bez entitetskog glasovanja. Nikada to više nećemo dobiti. Travanjski paket je imao klauzulu po kojoj se potvrdilo sve što je u međuvremenu preneseno s entitetske razine na državnu. Dakle, nikada ne bismo imali više ovo što nam danas prijete, da će se dovesti u pitanje odluke OHR i prijenos nadležnosti. To uočavaju 10 godina nakon što su srušili paket. Ovo s ujedinjavanjem županija nije tako bitno. Možemo ostati ovako organizirani, ovako preskupo sa 600 parlamentaraca i svim tim ministrima, njihovim savjetnicima, tajnicama, a možemo odlučiti sebi pomoći. Nema ni govora da bez prekrajanja granica županija napravite neki treći entitet. Prvi SDA nikada neće pristati na etnički utemeljene nove entitete. To je potpuno jasna stvar i o tome nema govora. Ne znam na čemu uopće uspjevaju javnost uvjeriti da se bavi takvom temom. Ni u čemu nije fundirana.
Vidite li izvjesno ujedinjavanje županija u skoroj budućnosti?
- Mislim kako je to interes. Ja bih želio da ljudi prepoznaju taj interes i krenu u tom smjeru. Mogu ga zaustaviti ovakve priče ili, pak,sebičnosti, jer netko želi biti šef u županiji. Recimo, Goražde s 25 do 30 tisuća ljudi je jedna manja općina, a ima postotak zaposlenih bolji nego većina drugih županija, ali mu uvijek treba dodati pet milijuna KM godišnje kako bi njegova skupa administracija funkcionirala. Moje je predložiti. Pa hoće li to biti u stanju sad uraditi i ako bude lokalnih izbora, vjerojatno neće, jer se ove teme koriste kao oružje u nekim napadima. No,mislim kako će, prije ili kasnije, ljudi u BiH krenuti prema racionalizaciji, pojednostavljenju, spajanju, a ne atomizaciji, cjepkanju...
Kada smo kod ujedinjavanja, trebaju li se ujedinjiti dvije bolnice u Sarajevu, odnosno Opća bolnica “Prim. dr. Abdulah Nakaš” i KCUS?
- Ne znam to odgovoriti na prvu. Raditi će se analiza i tu ne treba žuriti. To trebaju uraditi stručni timovi, ministarstva. Na čelu tih ministarstava nije SDA, tako da se nadam da ćemo tu dobiti doprinos i drugih koalicijskih partnera. Treba raditi ono, kao i kod županija, što je na liniji racionalizacije, na liniji jednostavnijih, jeftnijih sustava. Što je to, ne bih znao. Tu stvar je oporba ponovno majstorski uvezala s imenovanjem moje supruge na mjesto ravnateljice KCUS-a. Ljudi su opet nasjeli na priču da se to radi zbog toga da bi ona bila ravnateljica dviju institucija. Samo njeno imenovanje mislim da su trebali podržati. Evo o čemu se radi. Ona je bila tri godine ravnateljica Opće bolnice “Prim. dr. Abdulah Nakaš”. U te tri godine se popravila usluga u toj bolnici. Ona je menadžerica, zna inspirirati ljude, motivirati, izvući ono najbolje, da se dobro radi. Dakle, usluga od toga koliko pacijent čeka, način kako je dočekan, kako je tretiran, kako je liječen, kako je zaštićen od raznih MRSA-i i sl. Nimalo nije nevažna stvar da je u te tri godine kroz Opću bolnicu prošlo oko 700.000 ljudi. Kroz Klinički centar prolazi trostruko više, dakle milijuni ljudi godišnje. Nije nevažno kako će biti tretirani. Klinički centar doveden je do duga od oko 100 milijuna KM. Opća bolnica, koju je ona predvodila, vratila je neke dugove i došla u pozitivno stanje. Prema tome, mislim kako je za pacijente dobro da imaju dobre menadžere, bez obzira n to kako se oni prezivali. To što netko ima isto prezime kao član Predsjedništva BiH ne bi trebalo biti ni preporuka, a osobito mu to ne bi trebalo biti nešto što ga zaustavlja u tome da da svoj doprinos. Pa možda i u slučaju Kliničkog centra, koji je upao u takav dug, te kojem sada trebamo svi pomoći da se izvuče, nije ni loše da menadžer bude netko tko ima dobre veze i može se posvetiti poslu. Dakle, ona je posvećena poslu, stručna, bila je ravnateljica rodilišta u Sarajevu, uspješna ravnateljica Opće bolnice. Nije to nikakva mekana fotelja, to je, tako da kažem, električna stolica. Neka joj je sa srećom i imat će moju potporu.
Je li imenovanju vaše supruge na poziciju ravnateljice KCUS-a pomogao i vaš politički utjecaj?
- Vjerovali ili ne, ja ni jednom nisam razgovarao s ljudima ni na županijskoj ni federalnoj razini u vezi s tim, ali nisam ni kočio taj proces. Pustio sam da te stvari teku svojim tokom. Malo sam iznenađen negativnom reakcijom jednog dijela javnosti i šutnjom drugog dijela javnosti.
Kako vidite budućnost Mostara?
- U Mostaru pokušavamo približiti stavove. Ne ide za sada dobro. Još uvijek su to rovovski ukopani stavovi. Bošnjaci u Mostaru ne mogu dobiti manje od onoga što im Daytonski sporazum jamči. Onako kako mi u FBiH, gdje su malobrojniji Hrvati, izađemo ususret, pa damo povećani broj ministarstava, paritete, ponekad i 50 posto više nečega u odnosu na broj stanovnika, tako očekujemo da u Mostaru hrvatska strana izađe Bošnjacima ususret, onoliko koliko to daytonski Ustav jamči. Jedinstven grad, nećemo ga dijeliti sigurno. Unutar jedinstvenog grada, neka podrazina gdje Bošnjaci mogu vladati svojom sudbinom. Distribucija toga što će raditi grad, što će raditi ta razina ispod grada, je li to općina ili gradsko područje, sadržaj toga, način kako se vlada na tom dijelu gdje žive Bošnjaci, mora biti takav da zadovolji ljude Bošnjake u Mostaru. Dakle, moraju se ponuditi takva rješenja za koja će oni reći: Da, nama to jamči da se nad nama neće vladati u Mostaru. Pokušavamo iznaći jedan takav mehanizam. Za sada, nažalost, ne ide.
Nazire li se rješenje za implementaciju presude “Sejdić - Finci”?
- Ono se naziralo kroz tzv. Fileov model. Mislim kako su oni nama ponudili dobar model na kojem se dalje može raditi. Da podsjetim javnost, riječ je o tome da se iz RS bira jedan član Predsjedništva BiH, iz Federacije BiH dva, a da se pri tome ne kaže da su to Srbin, Hrvat i Bošnjak, nego oni koji dobiju potporu. Tako bi došao jedan iz RS, vjerojatno Srbin, iz FBiH dvojica koja dobiju najveći broj glasova, a onda treba vidjeti još dodatni kriterij koji bi ispoštovao volju Bošnjaka, odnosno volju Hrvata, pa neka izaberu koga god hoće. Dakle, još jedan dodatni filter u tom izboru, osim što ste dobili, jedna izborna jedinica je FBiH, svatko se može kandidirati - Bošnjak iz Tomislavgrada, Bošnjak iz Širokog Brijega, Hrvat iz Goražda. Moramo poštovati volju naroda, dakle uzeti u obzir, na primjer, da tamo gdje u većini žive Bošnjaci većinsku potporu dobije od Bošnjaka u tim općinama ili tim županijama. Neki takav mehanizam se, po mom mišljenju, relativno lako da iznaći gdje bi bili otprilike svi zadovoljni.
Cijeli svijet ima isti problem, ima ga i BiH - terorizam. Koliko je BiH u ovom trenutku spremna boriti se protiv terorizma?
- Spremna je. Problem smo prepoznali, odredili mu fizionomiju. On je bio pomalo i difuzan, ponekad nismo htjeli ni da ga priznamo sebi. Bio je stran našem biću. Dakle, takav odnos u odnosu na vjeru, takvi akti, riječi u odnosu na vjeru za biće bošnjačkog muslimana su jednostavno neprihvatljivi. Nema to u sebi i mi tu stvar nismo prepoznali. Mi smo živjeli inkluzivni islam, onaj koji ne da dopušta, nego i pomaže izgradnju sinagoge, katedrale, pravoslavne crkve...
Pravoslavnu crkvu u Mostaru su itekako pomogli muslimani, kada je prvi put inicijalno građena. I ovdje u Sarajevu i slično. Sad smo prihvatili problem, prepoznali ga, znamo o njemu sve više i konkretnije, o pojedincima nositeljima, o mreži koje se stvara. Odlučili smo raditi protiv toga. Valja biti kirurški precizan. Ne može kriterij biti tko koliku bradu ima i koliko su mu duge hlače. Dakle, to nije kriterij. Ali, reda mora biti. Muslimani su dužni poštovati red i vođe, a osobito ljude poput reis-l-uleme, koji je zaista posvećen borac za pravilno razumijevanje i interpretaciju islama i za suživot. Treba shvatiti situaciju u kojoj živimo i pomoći reis-l-ulemi i bošnjačkim političarima, ne otežavati im, kao što to radi ISIL, a tako je bilo i meni i mom ocu i reis-I-ulemi, dakle mi smo svi za njih nemuslimani. Dakle, ne raditi takve stvari jer to može dovesti do kaosa, navući novu nevolju muslimanima u Europi, Balkanu, BiH. Pozivam te ljude koji su napravili paralelne “džemate”, koji imaju neke šefove koji ih inspiriraju iz nekih dalekih zemalja, da se ostave toga, da pomognu i sebi i nama na taj način što ćemo uvesti reda u BiH. Palma u BiH može preživjeti jedno ljeto, već zimu neće. U BiH rastu šljive, ne palme. Mislim da će me shvatiti što im hoću reći. Nadam se kako će biti što manje represije, ali što više reda u BiH, kazao je Bakir Izetbegović u intervjuu za TV1. •

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.