S 53 godine Marijan Jonjić najmlađi je stalni stanovnik sela Zvirnjača, smještenog između Tomislavgrada i Rame. Sa suprugom i sinom Gabrijelom ondje brine o stadu od 500 ovaca.
Prije rata u Zvirnjači je gorjelo oko 80 dimnjaka, dok danas tijekom cijele godine živi tek devet ili deset mještana, uglavnom starije životne dobi.
Unatoč teškim uvjetima i zahtjevnim planinskim zimama, Marijan ističe kako o napuštanju rodnoga kraja i gašenju imanja nikada nije razmišljao.
U reportaži za Glas Hercegovine poručuje kako će ovce čuvati dok je živ te dodaje da bi, u slučaju njihove prodaje, vjerojatno i sam ubrzo umro.
Obiteljski posao i tradicija
Jonjići vode podrijetlo iz Kamenog Mosta kod Imotskog, odakle je Marijanov pradjed doselio na ove prostore prije otprilike 150 godina.
Iako je deset godina radio u policijskoj službi u Kupresu, Marijan se u potpunosti posvetio stočarstvu, kojim se nekada bavio i njegov otac.
Prisjeća se kako je već drugu večer nakon vjenčanja otišao u štalu usred noći promatrati ovce jer je taj posao oduvijek volio, naglašavajući kako se ovakav rad može uspješno obavljati jedino uz istinsku ljubav prema blagu.
Velika potpora u svakodnevnim obvezama su mu supruga, sin te dugogodišnji radnik iz Kotor Varoši, za kojega ima samo riječi hvale.
Potpore i plasman na tržište
Za uzgoj domaće pramenke priprema se oko 10.000 bala sijena kako bi stado izdržalo surovu zimu.
Iako posao traži neprekidan rad bez odmora, Marijan naglašava da se uz redovite županijske i federalne poticaje može pristojno živjeti.
Kako navodi, nadležne službe uredno isplaćuju sve prijavljene potpore, a kao primjer izdvaja poticaj od 60 maraka po muznoj ovci, zahvaljujući čemu je, uz dvogodišnju mužnju, uspio izgraditi štalu.
Unatoč nestabilnim cijenama na tržištu mesa, obitelj nema problema s plasmanom janjaca zahvaljujući dugogodišnjoj suradnji s provjerenim kupcima iz Tomislavgrada.
Zbog bolesti supruge proizvodnju mlijeka su obustavili, pa su danas usmjereni isključivo na uzgoj i prodaju janjaca.
Sin nastavlja očevim stopama
Za razliku od mnogih sela koja ostaju bez nasljednika, imanje Jonjića ima sigurnu budućnost. Sin Gabrijel pohađa treći razred srednje šumarske škole u Kupresu, ali svaki dan nakon nastave dolazi na imanje gdje obavlja najteže poslove, uključujući košnju i ručno šišanje stada.
Kako on govori, njegova je zadaća ustati rano ujutro, nakon čega s radnikom vodi brigu oko stada, dok tijekom ljetnih mjeseci najveći dio vremena provodi u košnji i pripremi sijena.
Mladi Gabrijel ne planira odlazak na fakultet, već kani ostati na rodnoj grudi i dodatno proširiti obiteljsko gospodarstvo.
Kako je rekao, planiraju nastaviti rad, povećati stado te već ove godine uvesti sustav krava-tele nabavom pasmine limousin, budući da raspolažu prikladnim pašnjacima i namjeravaju osposobiti još jedan objekt za uzgoj goveda.
Otvori KEKS Pay
