Iako je tome prošlo sad već i pet dana, još uvijek nam se vrte slike i tonovi iz londonske O2 Arene. A u tom velebnom zdanju, 34-godišnji Sesvećanin Filip Hrgović nokautirao je nadanja mlađahnog Mosesa Itaume (21) i engleske boksačke mašinerije da će dobiti, i vrlo brzo i monetizirati, drugog najmlađeg svjetskog teškaškog prvaka nakon Mikea Tysona.
Ovaj Večernjakov novinar sjedio je u drugom redu do ringa, u istom redu u kojem su bili i Filipova supruga Marinela te njegova mlađa sestra Marta (27) i mlađi brat Matija (30). A upravo je on, kao bivši boksač, bio i najglasniji u tom društvu. I moglo ga se čuti kako viče, ali ne samo on, "ne spuštaj ruke", "izađi iz kuta", "kreći se".
Šokiran bratovom bradom
– Uh, vrištao sam pa me i trbuh počeo boljeti. Bilo mi je jako teško gledati te prve runde, ali kada sam vidio da je svjestan što se zbiva u ringu i dalje sam imao nadu da će se nešto promijeniti, da se borba može preokrenuti. Bez obzira na to koliko Itauma bio brz, točan, povezan – pričao nam je Matija u svlačionici svog brata, sada svjetskog prvaka, ponudivši i svoje razmišljanje o tome što je presudilo:
– Itauma se iznenadio što Filip nije pao, što sve može istrpjeti. Mislim da ga je to psihološki umorilo.
A kako je bilo u bratovoj koži kada su u osmoj rundi obojica boraca počela teturati po ringu?
– Tu sam čak vidio priliku za Filipa jer sam uočio da je Itauma umoran, da više ne može, a u bratovim očima sam vidio da je i dalje prisutan i da ne odustaje.
Baš kao i svi članovi obitelji, ali i stožera (treneri Hasan, Čordaš i Božić), pojurio je i Matija u ring zagrliti brata. Bila je ondje i mlađa sestra Marta koja nije mogla zaustaviti suze sreće pa je neko vrijeme plakala i plakala. Vidjevši je da ne uspijeva zaustaviti taj izljev emocija, pokušali smo je "usmjeriti":
– Marta, sad je valjda dosta suza radosnica, vrijeme je za čistu radost.
A suza je bilo i u očima Ivana Hrgovića (42), Filipova starijeg brata, koji je meč gledao kod sestre Ivane (Milić), čiji je pak 18-godišnji sin Antonio (sad već i sam boksač) u to vrijeme bio u Londonu, i to u stričevu kutu.
Baš im je Antonio u Zagreb slao umirujuće informacije i prije samog meča, ali još i iz kalifornijske pripremne baze Big Bear, gdje je Filip brusio formu pod ravnanjem svog 77-godišnjeg trenera Abela Sancheza, staloženog stručnjaka i vrhunskog stratega.
– Nećak nam je govorio da ovaj puta pripreme protječu po planu, a ja sam se molio samo da mu na sparingu ne pukne arkada ili da ne zaradi neku virozu kao što je to bio slučaj prije borbe s Duboisom. Štoviše, dobili smo i informacije da Itauma jest brz, ali da ne udara tako jako. Zahvaljujući tome pomislio sam u jednom trenutku da bih se mogao i kladiti, ali sam od toga odustao iz moralnih razloga. Nema smisla da mi brat ide ginuti, a da se ja kladim.
Od svega što je te večeri preživio najimpresivniji je bio Itaumin aperkat krajem šeste runde.
– To stvarno ne znam kako je preživio. Ako si u Itauminu kutu tada se moraš zapitati "a što nakon ovoga još može učiniti". Inače, ja se u životu nisam tako derao kao tijekom ove borbe.
Dakle, bilo je u domu Hrgovićevih itekako napeto pratiti tu londonsku borbu?
– Meni je najstresnije bilo prije početka, dok uđe u ring. Kada krene meč onda proradi i adrenalin pa je nešto lakše. A oduševio nas je govorom na kraju. Pa on je tamo doveden da bude žrtveno janje, a lijepo je govorio i o organizatoru i o Itaumi kao budućem svjetskom prvaku.
Kada se spomenuo pokojnog oca Pere, svim Hrgovićima oko je zasuzilo.
– Mi smo sve to proživljavali na način "eh, da je tata sada tu, sada bi on rekao ovo". Svaki naš komentar bio je vezan za njega. A sestra Ivana je rekla da joj je sve ovo gledati bilo tako teško kao kada je tata preminuo, ako ne i teže.
Mama Hrgović, profesorica kineziologije Iva, borbu nije gledala.
– Zvao sam je da dođe, ali nije htjela. Rekla je da je nazovemo kada bude gotovo i ja sam to učinio. Samo sam rekao "sin ti je svjetski prvak" i ona je briznula u plač. Onda je sišla do strica Josipa, jer žive u istoj kući, pa je i očev brat plakao. On je baš bio srčan i emotivan.
Na kraju ove velike emotivne drame sa sretnim svršetkom u kući Hrgovićevih meč se gledao ponovo.
– Kako mama borbu nije gledala, pustili smo joj samo osmu i devetu rundu, da ne gleda što se prije toga događalo. I tada smo još uvijek bili u nevjerici, kao u nekom balonu. Filip nam je priuštio stres, ali i ovako lijepe trenutke, jednom za svagda.
Ništa ovome nije ravno
Znači li to da ni bilo kakva obrana naslova neće po emocijama biti ravna ovoj?
– Da, to je sigurno. Ovo se ne može ponoviti. Poslao sam mu poruku da ne dozvoli da mu itko umanjuje uspjeh jer Englezi su već našli alibije za Itaumu. A njemu će se uvijek pisati taj jedan poraz, naročito ako bude jedini i ako doista postane novim Tysonom.
Tako se zacijelo osjećao i Matija u Londonu koji je i sam bio nadaren boksač, ali je morao prestati zbog problema sa zdravljem.
– Imao sam problem sa zgrušavanjem krvi pa je postojala opasnost da mi se dogodi neko unutarnje krvarenje koje ne bi stalo. I zato sam morao prestati boksati.
S obzirom na to da su nam i Filip i njegov prvi trener Leonardo Pijetraj uvijek govorili da je Matija imao čak i više talenta od najnovijeg svjetskog prvaka, o tome smo se raspitali i kod najstarijeg brata Ivana.
– Matija je doista imao elegantne pokrete, baš je lijepo boksao, a bio je i eksplozivan. Pitanje je samo kako bi on mentalno podnio sve te pritiske koji uz natjecateljski, a naročito profesionalni, boks idu. Kada se morao ostaviti boksa to ga je jako pogodilo, jako se razočarao – ispričao nam je Ivan Hrgović, inače zaposlenik Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije koji radi u službi za digitalne transformacije.
A ovog časa svim Hrgovićima, ali i cijeloj hrvatskoj sportskoj javnosti najvažnija je Filipova transformacija od vječitog kandidata za naslov u vlasnika pojasa svjetskog prvaka.
Otvori KEKS Pay
