Kada je prije 26 godina, 18. ožujka 1998. godine, Neđeljko Mikać napustio adresu u Ulici Jovana Kršića 49 u Banjoj Luci, prešao 8000 kilometara i stigao u američku saveznu državu Connecticut, u grad Hamden, postao je Ned. Tako ga i danas oslovljavaju prijatelji, kolege s posla i susjedi u ulici 109 Heather Rd. Neđeljko je rođen u Čelincu 1958. godine. Završio je elektrotehničku školu u Banjoj Luci, a potom Višu školu "Moša Pijade" u Zagrebu, gdje je stekao zvanje i znanje u oblasti zaštite postrojenja od eksplozije na naftnim poljima.
Radio po cijelom svijetu
Radio je po svijetu, najdulje u Sloveniji, Njemačkoj i Libiji. Pred rat u BiH vratio se u rodni kraj, a onda se odlučio otići daleko u svijet i tamo potražiti sreću. - Dolazak u Ameriku za mene i obitelj bio je stresan, ali sam nakon sedam dana našao posao i sebi i supruzi Sonji. Počeli smo raditi, djeca su krenula u školu. Sin Aleksandar imao je pet, a kći Anita 12 godina. Prve dvije godine posebno su bile teške. Ipak, nisam se predavao, koristio sam svaku mogućnost da naučim nešto novo. Nisam se bojao ni posla ni obveza jer sam imao cilj da svojoj obitelji, svojoj djeci život učinim boljim od onog koji smo do tada imali - priča Mikać za Nezavisne novine svoje prve dane i godine u Americi.
- Mnogi dobri ljudi, Amerikanci, Grci, Židovi, Kinezi, pomogli su nam. Osjetio sam njihovu želju da me podrže. Mijenjali smo poslove. Od tog novca mogli smo unajmiti stan, a poslije podići kredit i kupiti kuću, koju smo otplatili. Stvarali smo svoju oazu, s vrtom koji nas podsjeća na rodni kraj. To se, bez obzira na to gdje čovjeka putevi odvedu, ne zaboravlja, nego se uvijek nosi u srcu - smatra Neđeljko. Umirovljen je i zato ima više vremena i mogućnosti putovati. - Moj američki san ostvaren je onog dana kada sam otplatio kuću, 2019. Zaduženje je predstavljalo veliki rizik, a otplata još veći teret. Kada računi postanu čisti, a rate kredita prestanu stizati, to je velika sreća i ostvarenje sna svakog čovjeka, ponajviše u dalekom svijetu - odgovorio je Mikać. Supruga je medicinska sestra, zaposlena u bolnici, sin je medicinski tehničar. Kći također radi u zdravstvu na bolničkom odjelu za liječenje osoba od narkomanije i alkoholizma. Neđeljko uspoređuje život u Banjoj Luci, BiH i državama bivše Jugoslavije, i u Americi, posebno odnose među ljudima, pristup javnim ustanovama, odnos službenika prema građanima, zakonima... - Američki sustav je uređen, nitko ne pita ni tko si ni što si, ni ime ni prezime. Ne gleda ni boju kože ni politički stav, nego što znaš raditi. Susretljivi su i žele pomoći, a kod nas je toga sve manje - iznosi Mikać svoje impresije iz velike i moćne države. - Amerikanci ne znaju mnogo o svjetskim odnosima, poznatim osobama, nemaju društvenu širinu niti ih mnogo zanimaju druge države i narodi, posebno mali kao što smo mi - smatra Neđeljko Mikać i navodi zanimljiv primjer za svoje tvrdnje.
Američko i bh. državljanstvo
- Pitao sam trojicu električara svojih kolega, Amerikanca, Grka i Kineza, tko je Nikola Tesla i jesu li čuli za njega. Ponudio sam ručak i izlet na egzotično mjesto onome tko bude znao. I na moje veliko iznenađenje, jer sam u vezi s tim pitanjem totalni pesimist, nisam vjerovao da bilo koji od njih trojice može dati točan odgovor, a Kinez je znao. Rekao mi je kako je Tesla veliki znanstvenik podrijetlom iz Jugoslavije - rekao je. Neđeljko Mikać prima mirovinu iz Republike Srpske, ali i slovensku i dvije američke. Kaže da, kada sve sastavi, sasvim pristojno živi. Od nekoliko godina rada u Vrbasu i Žitoproduktu u Banjoj Luci ima 114 KM mjesečno, od Slovenaca prima nekoliko puta više, a od Amerikanaca najviše. - Mi ovdje u BiH i na Balkanu preuzimamo loše američke navike - kaže, spominjući brzu hranu, gazirane napitke, način života kojeg se oni ubrzano odriču. Neđeljko ima američko, ali se nije odrekao ni bh. državljanstva.
