Nakon što je u javnosti otvoreno pitanje o tome dobivaju li ratni vojni invalidi 100 posto prve skupine svakih sedam godina novi automobil od države u vrijednosti od 50.000 KM, te gdje završavaju stara vozila, stglo je i službeno pojašnjenje
U Izvješću o financijskoj reviziji Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida za 2025. godinu navodi se da je kapitalni transfer pojedincima – automobili za invalide iznosio 2.493.408 KM.
Navodi se i da rok u kojem korisnik ne smije otuđiti automobil iznosi tri godine. S tim u vezi, u prometnu dozvolu upisuje se klauzula o zabrani otuđenja.
"Ukoliko korisnik sam ne upiše navedene podatke za zabranu otuđenja, Ministarstvo putem Ministarstva unutarnjih poslova u registar za zabrane otuđenja vozila upisuje podatke o putničkom vozilu", stoji u revizorskom izvješću.
Muju Aganovića, predsjednika Saveza ratnih vojnih invalida paraplegičara FBiH, novinari Faktora pitali su što se ovdje podrazumijeva pod "otuđenjem" vozila, i svako koliko dobivaju nove automobile.
"To znači da u razdoblju od tri godine automobil ne možete prodati niti darovati. Ranije je ta zabrana bila na sedam godina. Promjenom uredbe 2023. godine, kada se iznos za automobil s 30 tisuća povećao na 50 tisuća KM, mi smo tražili da se ta zabrana smanji ili potpuno eliminira. I onda su premijer FBiH Nermin Nikšić i federalni ministar za braniteljska pitanja Nedžad Lokmić to promijenili na tri godine", govori Aganović.
Dodaje kako je automobil njihovo trajno vlasništvo. Pitali smo ga je li točno da svakih sedam godina dobiju novo vozilo.
"Nije precizno definirano uredbom. Ovdje je tempo diktiran od starta, 1999. godine, kada je bila aktualna Škoda Felicia, koje su se dijelile kao dar Vlade FBiH. Ide se iz kruga u krug i s obzirom na to da je u uredbi do 2023. godine korištena rečenica 'da se ne smije otuđiti u roku od sedam godina', onda se automatizmom formirala neka vrsta percepcije kod korisnika da nam je država dužna to ispoštovati svakih sedam godina. Međutim, to nije bilo moguće. Sada smo došli do toga da je razmak kod korisnika otprilike nekih devet godina", govori Aganović.
Kaže kako novac ne dobivaju na ruke.
"Korisnik prava dobije rješenje, a on sebi u autokući kod pravne osobe pronađe odgovarajuće vozilo, a Ministarstvo po tom rješenju na račun te autokuće isplati novac. Ukoliko korisnik prava želi kupiti vozilo koje je skuplje, u tom slučaju sve iznad 50.000 KM sam snosi troškove. Iz tih 50 tisuća KM mogu se platiti i troškovi poreza, uvoza vozila, dažbine. Svatko prilagođava vozilo prema sebi. U mom slučaju, kad je kvadriplegija u pitanju, ja ne mogu upravljati svojim vozilom i uvijek mora voziti netko moj iz kuće ili vozač kojeg platim", kazao je Aganović.
Ranije je iznos za kupnju automobila iznosio 30.000 KM.
Otvori KEKS Pay
