Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine u čitanju završnih riječi, na suđenju za ratni zločin u selu Dusina 1993. godine, zatražilo je osuđujuću presudu za optuženog Šerifa Patkovića. Tužiteljica Sanja Jukić je otvorila iznošenje završnih riječi konstatacijom kako nije sporno da je kazneno djelo za koje se Patković tereti počinjeno za vrijeme oružanog sukoba između Armije BiH i Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u Dusini 26. siječnja 1993. godine, kao ni svojstvo optuženoga, koji je, prema optužnici, počinio djelo kao zapovjednik Drugog bataljuna Sedme muslimanske brigade. Patković je optužen da je ubio Zvonka Rajića, lokalnog zapovjednika HVO-a koji je ležao ranjen na zemlji, prenosi RTV Herceg Bosne.
“Nije sporno ni svojstvo oštećenog kao žrtve. On je bio razoružan i ubijen, a štitila ga je Ženevska konvencija kao razoružanog vojnika”, rekla je Jukić.
Pozvala se, između ostalog, i na svjedoka Franju Batinića, koji je, kako je navela, jasno i bez dvojbe opisao što se događalo.
“On je bio prisutan kada su vojnici HVO-a razoružani, kada Zvonko Rajić bježi, a nije sporno da su pripadnici pucali u vojnika koji bježi i da je to legitimni vojni cilj te da je oštećeni ranjen”, objasnila je Jukić, dodajući kako je svjedok Srećko Krišto potvrdio pucanje u momentu kada Rajić bježi, da su ga nosili, od momenta kada je pogođen, nekih 100-150 metara, ali da nije vidio kada je, po stavu Tužiteljstva, Rajić ubijen od strane optuženog.
“Ali je kasnije vidio čovjeka u mektebu koji mu je prišao i rekao: ‘Ja sam vam ubio zapovjednika, eno ga tamo, smrdi.’ Opisao je kako je izgledao taj čovjek, što je imao na sebi, što je imao od naoružanja, prepoznao ga na fotografijama i rekao da je to Patković”, kazala je Jukić.
Tužiteljstvo se, između ostalog, pozvalo i na svjedoka S-4, koji je, prema Jukić, kazao da je Rajić, nakon što je upucan prilikom bježanja, bio živ te da je vidio kako Patković puca u Rajića nakon što su ga donijeli i da ga je ubio.
Kako je navedeno, nije sporno da S-4 tada nije znao Patkovićevo pravo ime, te da mu je njegovo ime rekla Rajićeva supruga.
Jukić je navela da su svjedoci S-1, S-2, S-3 i Džemal Hercegovac promijenili raniji iskaz “da se dâ prostora za oslobođenje Patkovića jer bi se dogodila osuda javnosti iz male sredine”.
Jukić je zatražila od Sud uzme u obzir ranije date iskaze, dodajući kako “nijedan svjedok Obrane ni u jednom dijelu nije poljuljao stav Tužiteljstva o počinjenju kaznenog djela” te je podsjetila na osporavanje vještaka balističara koji je tvrdio da su sve rane na tijelu nastale dok je žrtva stajala.
Na kraju iznošenja završne riječi Tužiteljstvo BiH je zatražilo da se Patković osudi i kazni po zakonu. Iznošenje završne riječi Obrane planirano je za četvrtak, 24. rujna 2026. godine.
Inače, 26. siječnja ove godine navršile su se 33 tužne godine od zločina nad Hrvatima Dusine, zaseoka koji teritorijalno pripada Zenici, ali gravitira Busovači.
Pokolj u Dusini izveli su pripadnici 7. muslimanske brigade koja je bila u sastavu 3. korpusa Armije BiH. Akcijom je zapovijedao Šerif Patković za kojeg je Željka Rajić (supruga Zvonka Rajića) kao svjedokinja u Haagu kazala kako se „hvalio da joj je osobno ubio muža". Prema ranijim svjedočenjima preživjelih, ispred kuće Jure Kegelja ubijeno je devet zarobljenika, a posljednji, deseti zarobljenik, Mladen Kegelj mučen je i ubijen u seoskom Mejtefu. Jednom od zarobljenika – Zvonku Rajiću, nakon strijeljanja izvađeno je srce. Ubijeno je devet Hrvata i jedan Srbin koji se iz Zenice sklonio u Dusinu, prenosi Nedjelja.ba.
Hrvati u Dusini bili su enklava u bošnjačkom okruženju, od 70-ak ljudi ukupno, vrlo malo ih je bilo vojno sposobnih. Otprilike 80% stanovništva sela bili su Bošnjaci, dok su Hrvati činili ostatak. Ovaj je zločin bio uvertira za opći sukob Hrvata i Bošnjaka u Središnjoj Bosni, ali i primjer etničkog čišćenja, budući da se ni nakon tri desetljeća u ovo selo nije vratio nijedan Hrvat.
Za vrijeme akcije i opkoljavanja sela zarobljeni su pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i približno 40 civila. Zapovjednik HVO-a je otet te je ubijena njegova pratnja. Među 10 ubijenih bilo je pet članova obitelji Kegelj - Draženko Kegelj, Mladen Kegelj (mučen i ubijen), Niko Kegelj, Stipo Kegelj i Vinko Kegelj - te Pero Ljubičić, Augustin Radoš, Franjo Rajić, Zvonko Rajić te Vojo Stanišić.
Za taj zločin na 14 godina zatvora osuđen je Vehid Subotić zvani Geler. On je izdvojio osam civila hrvatske nacionalnosti, sproveo ih do jedne kuće i naredio pripadnicima čete da ih ubiju.
Otvori KEKS Pay
