Nedavno, kada su dužnosnici HDZ-a BiH Darijana Filipović i Davor Bunoza razgovarali s predstavnicima aktualne američke administracije, istaknuto je kako se Washington više neće baviti mikromenadžiranjem u lokalnim procesima, ali da će učiniti sve kako bi se spriječila diskriminacija zajednica u ovoj zemlji. Identične poruke uputio je tijekom ovotjednog saslušanja pred Odborom za Europu Vanjskopolitičkog odbora američkog Kongresa zamjenik pomoćnika državnog tajnika Daniel Lawton. On je jasno rekao kako je SAD prestao s izgradnjom država nacija. To otvara prostor da se nakon desetljeća naslijeđenih pogrešnih i lažnih narativa o stanju u BiH i položaju triju konstitutivnih naroda otvori hrvatsko pitanje, piše Večernji list BiH.
Lawton je zapravo potvrdio zaokret koji se već neko vrijeme može iščitati iz poteza nove američke administracije. Era izvana nametnutog “nation buildinga” je završena, rekao je, a od domaćih lidera očekuje se da pronalaze lokalna rješenja za lokalne probleme. To, naglasio je, ne znači američko povlačenje. Washington ostaje zainteresiran za stabilnost i spreman je pomoći akterima koji mogu ponuditi pragmatična rješenja. U takvim okolnostima za poziciju Hrvata posebno važni postaju sljedeći izbori, ponajprije izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH.
Paradoksalno, malo je tko hrvatskim strankama toliko pojednostavio objašnjavanje tvrdnji o njihovoj političkoj diskriminaciji kao Željko Komšić. Njegov višestruki izbor dominantno glasovima bošnjačkih birača hrvatske stranke godinama koriste kao glavni dokaz manjkavosti postojećeg modela. Komšić i njegovi saveznici, s druge strane, pozivaju se na činjenicu da Ustav i Izborni zakon omogućavaju građanima Federacije birati oba člana Predsjedništva iz tog entiteta.
Zbog toga bi za vodeće hrvatske političke predstavnike oba moguća raspleta sljedećih izbora mogla postati važan materijal za razgovore s međunarodnim partnerima. Pobijedi li Slaven Kovačević zahvaljujući preglasavanju s bošnjačkim glasovima, hrvatske stranke gotovo će sigurno taj rezultat predstavljati Washingtonu i europskim prijestolnicama kao nastavak problema na koji upozoravaju godinama – mogućnosti da brojniji narod presudno utječe na izbor člana Predsjedništva drugog konstitutivnog naroda. Upravo bi takav rezultat njihovu argumentaciju učinio jednostavnijom u trenutku kada iz Washingtona stiže poruka da više nema ambicije izvana graditi političke modele, ali postoji interes da nijedna zajednica ne bude diskriminirana. Drugi rasplet, pobjeda Darijane Filipović ili eventualno Zdenka Lučića, otvorio bi drukčiji prostor.
Hrvatski član Predsjedništva koji ima jasnu potporu hrvatskog biračkog tijela po samoj bi prirodi funkcije dobio pristup najvažnijim međunarodnim adresama. Time bi se otvorila mogućnost da se pitanje izbornog zakonodavstva i položaja Hrvata izravno iznosi sugovornicima u Washingtonu, Bruxellesu i drugim važnim europskim prijestolnicama. Zato će mnogo više od samoga imena pobjednika biti važno što će hrvatska politika napraviti dan poslije izbora. Američka administracija poručuje da očekuje lokalna rješenja. Za hrvatske predstavnike to znači da će svoje tvrdnje o neravnopravnosti morati pretvoriti u jasnu, razumljivu i politički provedivu inicijativu.