U redakciju Večernjeg lista BiH jučer je navratio i uvaženi profesor, doktor Rašid Hadžić. S njim u društvu bio je i sin Benjamin, mladić s Downovim sindromom koji je prošle godine konačno dobio posao nakon šest godina borbe njegova oca i njega da se osobama s poteškoćama omogući da rade. I ne samo da je zaradio prvu plaću nego ju je i donirao za pomoć gladnima u Somaliji.
Benjamin humanitarac
Njih dvojica su i veliki zaljubljenici u zagrebački Dinamo, a samim time i prijatelji legendarnog Ćire Blaževića koji nas je zauvijek napustio. Naime, upravo je posljednji dar Ćiri Blaževiću, sliku Travnika iz prijašnjih vremena, umjetničko djelo, uručio upravo Rašid. - Potresla me je vijest jutros dok sam bio u Makarskoj sa sinom Benjaminom da je Miroslav Ćiro Blažević preminuo. On je jedno ime i prezime i za Bosnu, Hercegovinu, Hrvatsku. Ja sam po fokusu Tuzlak i s Ćirom sam se družio dok je bio trener tuzlanske Slobode, ali jako sam vezan uz Zagreb jer sam tamo bio i magistrant i doktorand. Član sam Dinama od 13. godine, a sada mi je 80. I moj sin Benjamin je član Dinama. I ta veza s Ćirom je jaka - priča nam. Otkriva kako mu je uručio svoju knjigu, a zatim i sliku. - Prije nekoliko mjeseci u Zagrebu sam bio pred kafićem "Charlie". Ćiro je sjedio s dvojicom kolega, mislim da je tu bio i njegov veliki prijatelj Džemo Mustanagić. I ja sam rekao: "Ćiro, sjećate se vi mene? Ćiro me pogledao i na prvu rekao: "Uh, kako se ne sjećam, jesi ono profesor?" Rekao sam da jesam i onda smo ušli u ugodan razgovor. Darovao sam mu svoju knjigu, čiji su recenzenti tri uvažena profesora, a Ćiro je bio oduševljen.
"Prvo, nemoj mi govoriti 'vi'", rekao je u svom stilu i natjerao me da sjednem i da popijemo kavu. Onda sam mu rekao: "Ćiro, imam još jedan dar za tebe. Imam jednu umjetničku sliku starog Travnika koju su meni darovali moji studenti na Internacionalnom univerzitetu Dolac na Lašvi kod Travnika. To su meni darovali moji maturanti i ja želim tu sliku donijeti i darovati tebi. Onda je Ćiro okupljenima oko sebe rekao da voli dolaziti na Lašvu i da je tu bila prva tvornica šibica, pa se opet meni obratio. "Profesore, dragi moj brate, bit ću ti jako zahvalan." I onda je trebalo vremena, jer nisam ni ja bio dobro sa zdravljem. I kako sam bio bolje, ja sam tu sliku 23. prošlog mjeseca ponio za Zagreb da je predam Ćiri. Kontaktirao sam neke ljude i prvo sam otišao u "Charlie" da se raspitam za njega. Bio je jako kišovit dan jako. Onda su mi oni rekli da Ćiro više ne dolazi, ali je u stanu preko puta, što sam i prije znao pa sam se odvažio otići treneru svih trenera - priča nam Rašid.
Susret sa Zdenkom
Došao je u predvorje sa slikom starog Travnika, a na njoj potpisi njegovih studenata i jedna njegova poruka za Ćiru. - I koja je to slučajnost, nailazi gospođa. Ja joj kažem: "Gospođo, ispričavam se, ali nosim jedan dar za Miroslava Ćiru Blaževića."
Kad ona odgovori: "Pa ja sam njegova supruga Zdenka. Ćiro je u jako lošem stanju i nitko ne dolazi k njemu osim mene i našeg sina." Ja kažem: "Gospođo Zdenka, možete li vi primiti ovu sliku?" Ona je to i učinila i ovu priliku koristim da još jednom istaknem Ćirinu veličinu. On je naše blago - kazao je prof. dr. Rašid Hadžić, redoviti čitatelj Večernjeg lista, čovjek koji je uručio posljednji dar za legendarnog Ćiru, sliku njegova Travnika.•
