Ženska vokalna skupina Lelek s pjesmom "Andromeda" pobjednica je ovogodišnje Dore pa će predstavljati Hrvatsku na Eurosongu 2026. u svibnju u Beču. Više nego dojmljive i zanimljive crtarije na tijelu izvođačica i etnozvuk pobjedničke skladbe pokazali su se kao dobitna kombinacija - jako su se dojmili i žirija i publike. Postali su jedna od zanimljivijih tema medija i ukupne javnosti.
Piše: Frano Vukoja - Vecernji.ba
Snažna i simbolična poruka
Skupina Lelek svojom ikonografijom aktualizira temu običaja sicanja, bocanja, križicanja. Riječ je o običaju katolkinja u zapadnoj Hercegovini, središnjoj Bosni i dijelovima Hrvatske, piše portal Večernjeg lista BiH. Naime, sicanje, bocanje, odnosno križicanje, vrsta je tradicijskog tetoviranja po rukama i drugim dijelovima tijela kod Hrvata katolika, prvenstveno žena, u zapadnoj Hercegovini, središnjoj Bosni, Dalmaciji... Ante Kraljević u "Ričniku zapadnoercegovačkog govora" piše da riječ "sicanje" znači narodni običaj iscrtavanja neizbrisivih uresa na koži ruku, a glagol "sicat'" znači iglom probadati, ubodima igle ucrtavati neizbrisive likove na koži. Postoje i specifični lokalni nazivi kao "drocanje", "šaranje" i "krizma". Ovaj običaj zadržao se do kraja Drugog svjetskog rata, a najčešći osnovni motiv bio je križ, s raznim stilizacijama izvedenim od križa. Tradicija tetoviranja kod slavenskih plemena preuzeta je od starobalkanskog stanovništva. Povjesničar umjetnosti Tomislav Ćavar ističe da su na antičkim skulpturama nakon proglašenja kršćanstva službenom religijom uklesavani križevi na čelo. Ante Kraljević kaže nam da je u jednom dokumentarnom filmu gledao dobro očuvane egipatske mumije s istetoviranim mišicama muškarca. Pretpostavlja se da bi razlozi mogli biti vjerske prirode.
ajprisutniji običaj sicanja, bocanja i križicanja bio je u središnjoj Bosni, zapadnoj Hercegovini, nekim dijelovima Bosanske Posavine te nekim dijelovima istočne Hercegovine i zapadne Bosne, u Dalmatinskoj zagori, Lici i južnoj Dalmaciji, donosi portal Večernji.ba. No, sličan običaj može se naći i u dijelovima sjeverne Albanije kod katoličkog stanovništva, ali i u dijelovima Sj. Makedonije, Bugarske i Grčke. Novinar Ivica Beti je prije dvije godine u Večernjem listu naglasio da je tetoviranje na našim prostorima bilo poznato već u neolitskim kulturama, a da je običaj najviše sačuvan kod Hrvata u dijelovima Bosne i Hercegovine te da najveći značaj imalo za vrijeme osmanlijskih osvajanja. Beti citira dr. sc. Vesnu Halugu, autoricu knjige "Znamen na koži - tradicija tetovaža žena Hrvatica, katolkinja iz Bosne i Hercegovine": "Tijekom tih 400 godina katoličko stanovništvo bilo je izloženo stalnim napadima, progonima, pljačkama te otmicama i silovanjima djevojaka i mladih žena, kao i danku u krvi, odnosno odvođenju dječaka i mladića u janjičare. Kako bi zaštitili svoju žensku djecu i žene, tetovirali su im posebice ruke i prste, ali i prsa te ponekad čelo znakom križa. Tetovirane su djevojčice, rjeđe muška djeca, između šest i 16 godina."
Križ kao zaštita
U katoličkom puku u BiH i dijelovima Hrvatske često se govorilo o tome kako su age i begovi u osmanlijsko doba tražili djevojke za supruge ili za roblje pa su ih roditelji i skrbnici znakovima križa, simbolom pripadnosti i duhovne zaštite, nastojali zaštititi. Križ je bio najupečatljiviji znak krštene osobe. Djevojke i žene vjerovale su da ih križ može spasiti od obeščašćenja i ropstva. O tim vremenima vjere u Hercegovini na poseban način govori i drama "Diva Grabovčeva" fra Blage Karačića, piše Večernji.ba. Ta drama o znanoj hercegovačkoj heroini bila je nadahnuće i autorima prve hrvatske opere u BiH i igranog filmu "Diva". Po nekim autorima, ovaj običaj može se gledati najviše kroz religijsko značenje, ali i kao estetski fenomen. Na području zapadne Hercegovine i središnje Bosne sicanje, odnosno bocanje obavljale su žene na katoličke blagdane ili uoči njih. To se obavljalo na razne načine. Najčešće se spravljala smjesa od čađi, meda, mlijeka i drugih sastojaka pa bi se kasnije nanosila na kožu i pod kožu ubodima šivaće igle na unaprijed ocrtanim motivima križa i njegovim stilizacijama. Sicanjem, bocanjem i križicanjem ucrtani križevi na dijelovima tijela katolkinja bili su znak vjerskog identiteta i sveti znak odvraćanja osmanlijskih silnika. No, i nakon pada osmanlijske vlasti na prostoru Bosne i Hercegovine taj oblik tetoviranja postao je svojevrsna moda, a ujedno i nastavak svete tradicije sve do polovine prošloga stoljeća. Tetoviranje svega i svačega po čitavom tijelu posljednjih godina postalo je i više od mode. Tetoviraju se i vjerski motivi, stilizirani križevi. Pitamo se hoće li sicanje križa iz osmanlijskih vremena nakon trijumfa ženske pjevačke skupine Lelek na Dori postati nadahnuće za novovjeke tetovaže i tako postati više od mode. Članice ove glazbene skupine ističu da Lelek nije samo glazbeni projekt, da je to i projekt očuvanja tradicije, spajanje prošlosti s novim, ne samo glazbenim trendovima. •
Otvori KEKS Pay
