Tko se vozi cestama Bosne i Hercegovine, teško može ne primijetiti prizore koji se ponavljaju od grada do grada: stari automobili zarasli u travu, olupine iza radionica, raspadnuta vozila uz lokalne prometnice, napušteni kombiji, zahrđale karoserije bez oznaka i improvizirana groblja auta koja godinama stoje kao ružan podsjetnik na neuređen odnos prema prostoru. To nije samo estetski problem, premda je i kao takav ozbiljan jer kvari sliku naselja, sela, turističkih pravaca i ulaza u gradove. Otpadna vozila mogu biti i ekološki problem jer u njima ostaju ulja, goriva, rashladne tekućine, akumulatori, gume, plastika, metali i druge tvari koje se ne smiju nekontrolirano raspadati na zemljištu, pokraj rijeke ili uz cestu.
U Federaciji BiH postoji Pravilnik o gospodarenju otpadnim vozilima, objavljen u Službenim novinama FBiH broj 94/21, kojim se propisuju postupci gospodarenja, zahtjevi za sakupljanje, skladištenje, prijevoz i uporabu otpadnih vozila, kao i obveze izvješćivanja.
Olupina nije dekor
Pravilnik jasno definira otpadna vozila kao motorna vozila ili dijelove vozila koja su otpad i koja vlasnik želi odložiti ili je vlasnik nepoznat.
Primjenjuje se na nova i rabljena vozila, uključujući ugrađene komponente i materijale, dok su oldtimeri i muzejski primjerci izuzeti ako su pravilno i okolišno prihvatljivo pripremljeni za ponovno iskorištenje ili rastavljeni na dijelove. Cilj je smanjiti utjecaj takvih vozila na okoliš i ljudsko zdravlje te iskoristiti vrijedna svojstva iz otpada, a pravilnik propisuje da se sva prikupljena otpadna vozila trebaju tretirati ili reciklirati. To znači da napušten automobil ne smije biti ničija briga.
Ako je vlasnik poznat, mora ga predati ovlaštenom operatoru. Ako je vlasnik nepoznat, sakupljanje i predaju trebaju osigurati županijske ili općinske službe nadležne za gospodarenje otpadom.
Upravo tu je ključ provedbe: propisi postoje, ali slika uz ceste pokazuje da sustav često ne dolazi do svakog dvorišta, parkirališta, livade i napuštene parcele.
Od kazne do reciklaže
Otpadno vozilo nije bezvrijedno.
U njemu ima metala, plastike, guma, stakla i dijelova koji se mogu ponovno upotrijebiti ili reciklirati. Ali da bi se to dogodilo, vozilo mora završiti kod ovlaštenog sakupljača i operatora za tretman, a ne u šikari.
Pravilnik propisuje da skladište otpadnih vozila mora imati nepropusnu podlogu, opremu za sakupljanje prolivenih tekućina, sustav za kontrolirani prihvat zauljenih oborinskih voda, separator ulja i masti te sustav zaštite od požara.
Za operatore koji vrše tretman propisani su još stroži uvjeti: mjesto za rastavljanje s nepropusnom podlogom, posude za akumulatore, filtre i opasne sastojke, odvojeno čuvanje goriva, motornih ulja, antifriza, kočnih tekućina, kiselina iz akumulatora i drugih opasnih tvari. Fond je obvezan prikupljati podatke o vozilima stavljenima na tržište, sakupljenim i tretiranim otpadnim vozilima, a pravilnik predviđa i informativne kampanje te obuke za sudionike u sustavu. BiH sada treba ono najteže: provedbu. Općine bi morale popisati napuštena vozila, inspekcije izdavati naloge, vlasnici snositi odgovornost, a građani imati jednostavan put za predaju olupina.
Uz ceste ne smiju stajati groblja automobila.
Ona trebaju završiti u reciklažnom sustavu, gdje iz ružne slike mogu postati sirovina, posao i dokaz da se prostor može očistiti kada postoji volja.
Otvori KEKS Pay
