Koliko je čovječanstvo zapravo sigurno od katastrofe koju bi samo moglo izazvati? Nobelovac i teorijski fizičar David Gross ponudio je prilično sumoran odgovor. U razgovoru za Live Science upozorio je da opasnost od nuklearnog rata smatra toliko ozbiljnom da, prema njegovoj gruboj procjeni, čovječanstvo možda neće dočekati ni sljedećih nekoliko desetljeća. Gross nije bilo tko u svijetu fizike. Zajedno s H. Davidom Politzerom i Frankom Wilczekom dobio je Nobelovu nagradu za fiziku 2004. godine za otkriće asimptotske slobode u teoriji jakog međudjelovanja, jednog od važnih doprinosa razumijevanju ponašanja kvarkova i kvantne kromodinamike.
No posljednjih godina, kaže, sve više razmišlja o pitanju hoće li čovječanstvo uopće dovoljno dugo opstati da bi vidjelo neke od velikih budućih znanstvenih proboja. Gross je objasnio da su čak i nakon završetka Hladnog rata, u vrijeme kada su postojali sporazumi o kontroli strateškog naoružanja, postojale procjene prema kojima je godišnja vjerojatnost nuklearnog rata bila oko jedan posto. On danas, međutim, osobno procjenjuje da je rizik bliži dvama postocima godišnje, odnosno otprilike jedan prema 50. Naglasio je pritom da je riječ o njegovoj "gruboj procjeni", a ne o rigoroznom znanstvenom izračunu.
Upravo je taj detalj važan. Gross ne tvrdi da je znanost predvidjela kraj čovječanstva za određenu godinu niti da postoji rok nakon kojeg ljudi neće postojati. Umjesto toga, koristi pojednostavljeni matematički model kako bi ilustrirao koliko ozbiljnim smatra kumulativni rizik nuklearnog sukoba. Na temelju pretpostavljenog godišnjeg rizika od dva posto, govori o očekivanom vremenu od otprilike 35 godina do nuklearnog rata, koristeći račun sličan onome koji se primjenjuje kod određivanja poluživota radioaktivnog materijala.
Gross smatra da se međunarodna sigurnosna situacija posljednjih desetljeća pogoršala. U razgovoru je upozorio na slabljenje sustava kontrole nuklearnog naoružanja, novu utrku u naoružanju te aktualne sukobe i napetosti među državama koje posjeduju ili razvijaju značajne vojne kapacitete. Posebno ga zabrinjava slabljenje međunarodnih sporazuma i komunikacije među nuklearnim silama. Kao jedan od najjednostavnijih koraka za smanjenje opasnosti izdvojio je upravo ono što zvuči gotovo banalno – države moraju međusobno razgovarati.
A onda dolazi umjetna inteligencija
Čak i kada bi čovječanstvo dugoročno uspjelo izbjeći nuklearni sukob, Gross upozorava na još jedan problem – mogućnost sve veće automatizacije sustava naoružanja i buduće uloge umjetne inteligencije u donošenju vojnih odluka. Posebno problematičnim smatra pritisak da se takve odluke prepuste automatiziranim sustavima zbog njihove brzine reagiranja. Što su vojni sustavi sofisticiraniji i brži, manje vremena može ostati ljudima za procjenu situacije i sprječavanje katastrofalne pogreške.
Gross je pritom spomenuo i hipotetsku mogućnost da bi umjetna inteligencija u daljoj budućnosti mogla biti povezana s nuklearnim sustavima. Njegove tvrdnje treba shvatiti kao upozorenje na potencijalni rizik, a ne kao predviđanje da će umjetna inteligencija doista preuzeti kontrolu nad nuklearnim oružjem.
Unatoč izrazito pesimističnoj procjeni, Gross ne smatra da je katastrofa neizbježna. Upravo suprotno, njegov argument počiva na tome da je riječ o riziku koji su stvorili ljudi i koji ljudi mogu pokušati smanjiti. Zalaže se za jačanje međunarodne komunikacije i konkretne korake kojima bi države smanjile mogućnost nuklearnog sukoba. U razgovoru je spomenuo i okupljanje nobelovaca posvećeno upravo smanjivanju rizika od nuklearnog rata.
Njegovih "35 godina" zato nije datum apokalipse niti znanstveno utvrđeno odbrojavanje do nestanka čovječanstva. To je provokativan način na koji jedan od najpoznatijih teorijskih fizičara pokušava upozoriti na opasnost koju smatra podcijenjenom – i podsjetiti da budućnost koju opisuje nije unaprijed određena.
Otvori KEKS Pay
