Od posljednjeg organiziranog pošumljavanja krša, koncem osamdesetih godina prošlog stoljeća, dakle nepuna četiri desetljeća, slične kampanje nije bilo kao što je upravo provedena akcija pošumljavanja požarišta na lokaciji Jabuka nedaleko od Ljubuškog. Za to vrijeme harali su požari koji su, uz niske kraške šume i makiju, uništavali i tehnički vrijedne borove kulture. O razlozima zašto nećemo razglabati, nego citirati riječi Mate Jurkovića, zapovjednika Profesionalne vatrogasne postrojbe u Čapljini, koji je u izjavi za Večernji list kazao:
Narodu dozlogrdilo
- Ako je od 1. lipnja do 31. listopada na snazi zabrana paljenja vatre na otvorenom prostoru zbog povećanog rizika od požara, onda se može smatrati da je barem 95 posto požara namjerno izazvano. Ako je zabrana, onda nema piknika, nema bacanja opušaka, nema paljenja smeća i čišćenja zemljišta…Nema požara iz nehaja jer, ako je zabrana, mora se poštivati - rekao je.
Da je narodu dozlogrdilo uništavanje zelenog pokrivača, vidjelo se upravo po šarolikoj strukturi sudionika koji su se odazvali pošumljavanju. U akciji su sudjelovali djelatnici Grada Ljubuškog, Gorske službe spašavanja Ljubuški, članovi DVD-a Trebižat, učenici i profesori Gimnazije Ljubuški i Srednje strukovne škole Ruđera Boškovića, članovi HPD-a Vrlosinj, Biciklistički klub Ljubuški, Frama Humac, OFS Humac – Treći red svetog Franje, djelatnici tvrtke EuroCompany, učenici osnovne škole, ljubitelji prirode koji su došli, kako se kaže, na svoju ruku, da podrže akciju… Posađeno je 2000 sadnica. Koliko će ih se primiti, nije primarno, u ovom slučaju primarna je spoznaja da postoji široka narodna “fronta odbijanja” koja je odzivom na akciju pokazala senzibilitet prema okolišu, a samim tim osudu djelovanja piromana, bilo da su požari namjerni ili plod nediscipline prema zabrani. Ponesen elanom više od stotinu okupljenih, Željko Perić, djelatnik Gradske uprave, iznio je stav da će do kraja godine nastojati “organizirati još jednu sličnu akciju”. Sama po sebi zanimljiva je struktura okupljenih, osnovci Ema Vištica i Frano Vučić u razgovoru su naglasili “ekološke značajke šuma, a samim time i pošumljavanja”.
Nada Tomić, nakon desetogodišnjeg radnog iskustva pravnice, okrenula se permakulturi: - I mi doma sadimo. Kada se rodila naša djevojčica prije četiri godine, mi smo odlučili pokloniti joj drvo. I onda za svaki rođendan naša malena dobije drvo. Tako da nam je cilj u nasljeđe ostaviti joj tu šumu, kad nas više ne bude. Sadimo po načelima permakulture, jako volimo prirodu, ne koristimo pesticide, umjetna gnojiva, plastiku, tako da se trudimo to i na nju prenijeti, odmaknuti je od ekrana, da je s nama u vrtu, da već sama može raspoznavati neke biljke, da sama uči saditi svoje cvjetiće… Ova inicijativa nam je odlična i uvijek bismo je podržali gdje god bila. Kome ćemo ostaviti zelenilo ako ne našoj djeci - ističe.
Požari djeluju uznemirujuće
Boja Artuković, prof. biologije u Srednjoj školi u Grudama, inače majka troje djece, kaže: - Muž danas radi. Uz moju djecu, povela sam i bratovu kćer, odlučila sam doprinijeti malo našem gradu. Tu sam blizu mjesta rođenja, blizu sam se udala, mogu reći da požari na nas uznemirujuće djeluju.
Rastuži nas svaki put kad vidimo da gubimo jedan dio sebe. S ovom smo šumom u suživotu od malih nogu. Nema nam ništa draže nego i ljeti i zimi po njoj šetati. Nadam se da će naši planinari urediti i neke staze kako bi šetnjom rasla svijest stanovništva o važnosti šuma - kazala je profesorica Boja te pohvalila gradske čelnike koji su se odlučili na akciju. Tea Katica, glasnogovornica udruge Boranka u BiH, istaknula je da je riječ o regionalnoj inicijativi koja je počela u Hrvatskoj, a uz BiH prelila se na Crnu Goru i S. Makedoniju, te dodala da je akcija pošumljavanja požarišta u Ljubuškom “šesta u BiH”.
Akciju su organizirali Grad Ljubuški, Udruga Boranka u BiH, HPD Vrlosinj, uz stručni nadzor Šumarstva ZHŽ-a, podršku Službe za stambeno-komunalne poslove Ljubuškog, JP Parkove Ljubuški, federalni Savez izviđača…
Otvori KEKS Pay
