Osam kilometara sjeverozapadno od Kreševa skriveno je planinsko selo koje mnogi koji u njega dolaze zovu bajkom u srcu Bosne. Deževice su sjedište istoimene župe bogate povijesti i svetište svetog Jakova Markijskog. Ime Deževice u pisanim dokumentima spominje se prije više od šest stoljeća, piše Večernji list BiH.
U srednjem vijeku, za bosanske samostalnosti, bile su varoš s trgom i rudnikom srebra i olova; važno gospodarsko središte s carinom i dubrovačkom kolonijom u kojoj su boravili carinici, trgovci i financijeri rudnika. Sačuvani zapisi govore o dvoru kralja Ostoje iz 1403. godine, crkvi svete Jelene, franjevačkom samostanu i rezidenciji te dubrovačkom sudu iz 1408. godine i knezu Deževica iz 1412. Vjeruje se da je naselje postojalo i mnogo prije tih tragova zahvaljujući svojoj ulozi u proizvodnji srebra i trgovini. Upravo je ovdje, od 1435. do 1438., stolovao i fra Jakov Markijski, tadašnji vikar Bosanske vikarije - prve franjevačke zajednice na ovim prostorima. Rođen u talijanskom Monteprandoneu, štuje se u središnjoj Bosni, u cijeloj Bosni i Hercegovini i izvan nje, a njegovo svetište u Deževicama godišnje posjeti i do 30.000 hodočasnika.
Najbrojniji su vjernici iz okolnih župa Lepeničke i Lašvanske doline; mnogi do sela stižu pješice preko planina. Za katolički puk ovog kraja Deževice su jedno od omiljenih hodočasničkih mjesta - oaza mira i ljepote, kako kažu, kao stvorena za molitvu i predah od užurbane svakodnevnice. Od proljeća do jeseni mladom se nedjeljom misa služi na otvorenom oltaru pred spiljom u kojoj je za svog boravka u Deževicama obitavao i Jakov Markijski. U njoj se nalazi vrelo čija voda, kažu mještani, nikad ne presušuje. Pred spiljom na kraju sela podignut je oltar, postavljene su klupe i uređen prilaz.
Za vodu s toga vrela vjeruje se da je čudotvorna i da liječi bolesti kože i očiju, pa su mnogi upravo uz nju vezali svoja svjedočanstva o ozdravljenjima. Na ulazu otvorenog oltara stoji ograđeni brončani kip svetog Jakova. Replika je to kipa koji je 2008. iz svečeva rodnog Monteprandonea dopremljen u Deževice. Prije dvije godine, 2024., selo su pogodile razorne poplave i bujica obližnje Nevre. Uslijed toga dogodilo se nešto što su mnogi protumačili kao čudo: dok su pokraj svetišta protutnjale tone kamenih gromada i ogromne količine vode, kip svetog Jakova, oltar i spilja ostali su netaknuti.
Ako želite biti svakodnevno informirani, ovaj i druge tekstove čitati u cijelosti, postanite pretplatnik Večernjeg lista BiH. Više informacija upitom na mail bih@vecernji.net
Zapratite nas i na Facebooku i zajedno s nama budite ukorak s aktualnostima, istražujte svijet politike, gospodarstva, socijale, kulture, sporta... i još mnogo toga
Otvori KEKS Pay
