Danima bi se moglo pričati i pisati o naseljima u općini Ravno razbacanim po brdima, uvalama i šumarcima. Uglavnom su to naselja s malim brojem stanovnika ili bez njih. Da su bili ne samo vrijedni nego i vrsni graditelji, kamenoklesari, vidi se čim povirite u ta seoca. Prije punih pedeset godina, 1976., ukidanjem uskotračne pruge Gabela – Dubrovnik – Zelenika cijelo područje u dužini od šezdesetak kilometara, razvučeno uz granicu s Hrvatskom, ostalo je bez valjanih prometnih veza.
Zatim je došao rat i pomeo ljude u mirnija mjesta, jedni su otišli prema Trebinju, drugi prema Dubrovniku… Razminiranjem živnula su i naselja kojima se nije moglo prići, pa je dio prionuo poslu i obnavlja svoju starinu. Jedan od njih je Slavko Milišić, kojeg smo susreli u naselju Glavska, najistočnijem dijelu općine Ravno, piše Večernji list BiH.
“Selo Glavska od davnina je poznato. U knjigama u Dubrovačkom arhivu spominje se 1367. godine selo Glavska – Milišići. U nekim knjigama može se naći ‘doselili se odavde, doselili odande’, međutim, prema zapisima iz Dubrovačkog arhiva, ovdje je naša starina. Odavde su se samo raseljavali”, kaže Slavko pa naglašava: “Ovdje se jako dobro živjelo, ljudi su gravitirali prema Dubrovniku. Osamdeset posto ljudi u moje vrijeme radilo je u Kuparima, Dubrovniku, Cavtatu, Mlinima.... I ja sam radio u hotelu Croatia u Cavtatu punih 19 godina. Ljudi su živjeli i od stočarstva, poljoprivrede. Sve što bi se proizvelo, u Dubrovniku se moglo prodati. Baš se dobro živjelo. Zatekao nas je rat, ljudi su se raselili po bijelom svijetu, neki se pokušavaju vratiti, osobito sada od kada je došla struja. Dok nije bilo struje, teže je bilo. Od kada je došla struja, nekoliko nas obnovilo je ili obnavlja kuće. Ljudi pokušavaju nešto obnoviti da se vrate na svoju starinu jer svatko teži vratiti se gdje je rođen. Dolazak struje nas je probudio.
Po vašem mišljenju, kakva je perspektiva Glavske?
- Ovdje se radi naveliko, valjda buduće turističko naselje. Ljudi misle na bolju budućnost. Mlađi računaju da će se moći zaposliti, a nadaju se i mogućnosti prodaje domaćih proizvoda, nadaju se nečem boljem.
Vidimo da je vaša kuća, narodski kazano, na dva boja, znači li to da se ovdje sadio duhan?
- Da, ovdje se sadio i duhan. Stari ljudi bi rekli: posadit će se “duvan” da bi mogli, kada ga predaju, platiti porez.
Ljudi su sadili dosta duhana i predavali. Postoje ovdje jedna, dvije doline gdje je bila u Površi ekstraklasa duhana. Duhan se predavao u Trebinju. Sad ovdje u cijeloj Površi (prostrani dio Ravnog istočno od prometnice Trebinje – Dubrovnik) ne sadi nitko, možda ponetko sadi u Šumi Trebinjskoj. Tamo se proizvodio čuvani duhan.
Ako želite biti svakodnevno informirani, ovaj i druge tekstove čitati u cijelosti, postanite pretplatnik Večernjeg lista BiH. Više informacija upitom na mail bih@vecernji.net
Zapratite nas i na Facebooku i zajedno s nama budite ukorak s aktualnostima, istražujte svijet politike, gospodarstva, socijale, kulture, sporta... i još mnogo toga
Otvori KEKS Pay
